Vijesti: Lopare na udaru vode i klizišta (Četvrtak, 07 avgust 2014 00:00)
Vijesti: Lopare: Meci brži od pomirenja (Srijeda, 06 avgust 2014 00:00)
Vijesti: Zatvara se Nova banka u Loparama (Petak, 20 septembar 2013 09:58)
Vijesti: Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj (Četvrtak, 15 avgust 2013 12:16)
Vijesti: Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM (Srijeda, 17 jul 2013 10:03)
Vijesti: Kazna zbog pisanja na Fejsbuku (Ponedeljak, 10 jun 2013 11:24)
Vijesti: Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda (Ponedeljak, 01 april 2013 22:17)
Vijesti: Poziv Udruženja Majevičana na akciju za obnovu škola (Utorak, 19 februar 2013 01:03)
Vijesti: Rodna gruda najbliža srcu (Četvrtak, 14 februar 2013 00:26)
Vijesti: U Loparama oduzeta municija (Srijeda, 06 februar 2013 16:04)

Lopare na udaru vode i klizišta

LOPARE - Nabujale rječice za samo nekoliko sati poplavile su kuće, podrumske prostorije u gradu…

Lopare na udaru vode i klizišta Lopare na udaru vode i klizišta

Lopare: Meci brži od pomirenja

LOPARE - Nenad Todorović (60), iz sela Piperi kod Lopara, osumnjičen je da je, u…

Lopare: Meci brži od pomirenja Lopare: Meci brži od pomirenja

Zatvara se Nova banka u Loparama

Povodom zatvaranja Izdvojenog šaltera Nove banke u Loparama, menadžment banke je izdao zvanično saopštenje:

Zatvara se Nova banka u Loparama Zatvara se Nova banka u Loparama

Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj

Porodica Maksimović porijeklom iz Pipera, podstaknuta pozitivnim iskustvom rada u oblasti gerijatrije i usluga pomoći…

Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj

Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM

Policija u Loparama otkrila je dvojicu muškaraca, nastanjenih u Bijeljini, koji su 18. aprila od…

Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM

Kazna zbog pisanja na Fejsbuku

LOPARE - Zbog iznošenja neistina na Fejsbuku, Loparčanin Đoko Sedlarević moraće da plati po 500…

Kazna zbog pisanja na Fejsbuku Kazna zbog pisanja na Fejsbuku

Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda

LOPARE - Djevojka B.R /30/ iz Priboja kod Lopara ubila je nožem svog djeda M.R.…

Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda

Značaj obnavljanja crkve u Mačkovcu

Pročitao sam kod Milenka Filipovića, jedinog autora koji je temeljno pisao o majevičkim Srbima, jednu zanimljivu misao: „Od kako su se opismenili zaboravili su predanja koja su se ranije prenosila sa koljena na koljeno. Zahvalan sam pomenutom autoru kako za knjigu koja sadrži donekle natačne informacije ( izmedju ostalog, pripisao je naselje Krstac u Teočaku Hrvatima), tako i za ovu rečenicu koja o nama kazuje ono što objašnjava nedostatak znanja o sopstvenoj prošlosti.

Ne, nismo mi izuzetak u srpskom narodu. Iako se može slobodno kazati da smo mi Majevičani posebni i da se razlikujemo u mnogo čemu, od naših susjeda takodje Srba, Posavaca i Semberaca, u nepoznavanju svoje prošlosti smo slični ostatku našeg naroda, možda najviše našim istoričarima koji su bečko-berlinsku istorijsku školu prihvatili zdravo za gotova i drže se njihovih ponekad i nevješto plasiranih laži kao pijan plota, npr., učenje da su Albanci potomci Ilira i jedini starosjedioca Balkana, a  de ne pominjem glupost o slovenskoj seobi na Balkan kad su po njima naši preci preplivali Dunav dišući kroz trsku.
Koliko smo nesrećni u nepoznavanju svoje prošlosti svjedoči i to da ponavljamo tudje laži, kao što je ona o sultanu Sulejmanu koji je tobože zadivljen ljepotom podneblja gdje se nalazi današnji Koraj izgovorio famoznu misao: k’o raj i tako je nastao taj toponim. Ja sam stvarno neznalica kad nisam znao da je Sulejman Fatih Han II., tako dobro govorio srpski jezik, da se podneblju divio na srpskom jeziku što je zapelo za nečije uvo i eto gotovog toponima iz riječi; kao i raj.
Takodje ponavljamo tudje laži o Hrvatima koji su prije nas živjeli u tom istom Koraju. Naravno laž je nastala zbog postojanja ostataka katoličke crkve, koja je vidi jada, pripadala Madjarima, ali kako Madjari barem za sada, nemaju svoje interese na Majevici, laž o hrvatskoj crkvi u Koraju širimo mi sami.

„Izgibe moj narod jer je bez znanja.“

Rekao je prorok Osaija vrlo davno, a ja sam prisiljen često da ga citiram jer mi polako nestajemo upravo iz toga razloga. Kao što je Milenko Filipović primjetio od kako smo počeli da se opismenjavamo zapustili smo znanje koje su naši preci prenosili sa koljena na koljeno. Njihovo znanje nismo sačuvali, a nismo ni neko novo stekli jer iako imamo veliki broj visokoobrazovanih ljudi, evidentno je da znanja nemamo, naročito onog koje se odnosi na našu prošlost.
Pred nosem nam se nalaze ostaci vjerovatno najstarijeg pravoslavnog hrama na Majevici, u selu Mačkovac, ali ih mi ne primjećujemo iako su tapija našeg postojanja na ovoj planini. Jedna od brojnih zadužbina kralja Stefana Dragutina Nemanjića je bio i manastir u Mačkovcu, na pola puta izmedju dva njegova grada Srebrenika i Teočaka. (Kako smo dobro naučili da ponavljamo tudje laži, začas ćemo prvi predati Madjarima koji se tu jesu pojavljivali kao osvajači, a drugi Hrvatima iako se tu nikad nisi pojavili ni kao trgovci, a kamoli stanovnici.)
Dakle tapija našeg postojanja, jedna od malobrojnih čije tragove možemo da pratimo unazad osam vijekova, nalazi se u srcu naše planine u Mačkovcu, ili bolje rečeno na granici sela Mačkovac i Jablanica, ali mi je ne vidimo i ne pridajemo značaj. Naravno, ne odnosi se ovo na sve Majevičane, da ne uvrijedim ovim tekstom one koji su shvatili značaj obnove ove crkve, ali zato većina Majevičana niti zna za ovu crkvu niti sluti koliki je značaj obnove ove crkve.
Naravno na pominjanje obnove ove crkve javiće se oni koji će reći da je važnije da se obnove škole nego crkve, sa čim se ja u potpunosti slažem, a mi iz Udruženja Majevičana u Švajcarskoj smo upravo to učinili, prvo smo prikupili novac da pomognemo obnovu škole u Jablanici, pa se nadam da je taj argument izbijen iz ruku protivnicima obnavljanja ove crkve koja je tapija našeg postojanja na Majevici.
Jedan od svjedoka paljenja crkve iz 1843 godine, samo jedne od crkava koja je postojala na tom mjestu od vremena prve koja je bila zadužbina kralja Dragutina. Kaže:

„Sjećam se tog dana uoči Velike Gospojine 1941 godine kad su ustaše iz Čelića zapalile crkvu. Dvije noći se vidjela svjetlost iz tinjajućih hrastovih greda. Poslije rata su kamen odvukli da naprave čitaonicu u Mačkovcu...!“

Ono što su ustaše započele dovršili su komunisti. U požaru koji su podmetnule ustaše izgorelo je ono što je izgoreti moglo, a komunisti su da se crkva ne bi obnavljala naredili da kamen bude iskorišćen kao gradjevinski materijal.

Nije li ovo jedan od razloga što mi ne vidimo koliki značaj za nas ima postojanje ove crkve?

Sasvim je moguće da dobar dio nas, neće da se osvrne u prošlost jer su očevi i djedovi nekih od nas učestvovali svim srcem u tim sramnim poslovima, kao što je nastavak ustaškog zločina u vidu rušenja i zabrane obnove crkve. Možda potomci onih čiju su očevi i djedovi vezivali konje u crkvi, ne mogu da podnesu pomisao da ova crkva bude obnovljena?
Sve i kada bi bilo tako, nadam se da nije, crkvu treba da obnovimo prvo jer je tapija našeg postojanja, a drugo jer nam njeno obnavljanje nudi nešto čemu se ne nadamo.
Potrebno je obnoviti i crkvu brvnaru u Miladićima, iako su Miladići u poslednjem ratu pripali Muslimansko-hrvatskoj federaciji jer i crkva brvnara iz Miladića ima svoju tragičnu priču. Srušena je nakon drugog svjetskog rata da bi se od njene gradje napravio dom za kulturu ili čitaonica. Ta crkva koja je prenešena iz Zovika na kraju je, to jest drvena gradja od koje je bila napravljena, završila u jednoj štali.
Vratimo se zadužbini kralja Dragutina na čijim temeljemima su naši preci još dva puta sagradili crkve koje su na žalost porušene, da vidimo da li smo sposobni da i mi poput njih sagradimo crkvu, upravo onakvu kakva je bila ona koja je zapaljenja uoči Velike Gospojine 1941 godine.
Ja znam da jesmo sposobni i svjestan sam zašto to moramo da učinimo, ali moram prvo da odgovorim na pitanje koje mi niko nije postavio, ali računam da će mi ga postaviti čim budem počeo da govorim o obnovi ove crkve.

„Šta će nam crkva kad naroda više nema svi su otišli u inostranstvo?“

Baš zbog onih koji su otišli u inostranstvo treba da obnovimo ovu zadužinu Nemanjića i da ih naučimo da svoju djecu, koja se radjaju širom svijeta, krste u ovoj bogomolji, da krste djecu i da se vjenčavaju u njoj svi oni koji su porijeklom iz naših brda, a žive daleko od svojih ognjišta i zemlje koja je pomiješana sa krvlju i prahom njihovih predaka.

Da, a baš zbog svih nas koji smo rasijani po čitavom svijetu treba da što prije obnovimo ovu crkvu, da obnovljena postane simbol našeg okupljanja i bude kamen temeljac našeg zajedništva.

Tražim već godinama u mojim razmišljanja stub oko kojeg bismo se mogli okupiti mi koji smo otišli na „privremeni rad“ i nikad se nismo vratili. Pronašao sam ga u ovoj crkvi u Mačkovcu koja je sigurno ono najbolje čega sam se mogao sjetiti i vjerujem da ćemo uspjeti, kako da obnovimo hram, tako da se oko njega i okupimo.

Hoćemo li moći da kad napravimo crkvu naučimo naše ljude da u nju dolaze radi krštenja i vjenčanja iz cijelog svijeta?

Hoćemo naravno, a možemo da napravimo i više od toga, samo ako budemo htjeli da to učinimo. Ali da se ovaj tekst ne bi razvodnio onim što treba da dodje posle obnavljanja crkve, hajde prvo da zasučemo rukave i završimo ovaj posao koji i nije tako veliki poduhvat ako se u njega uključi veliki broj ljudi. Iako postoji dovoljno naših ljudi koji bi i sami mogli da obezbjede novac za obnovu ove crkve i tako postanu ktitori ili zadužbinari, bolje bi bilo da to učinimo svi zajedno. Da se svako od nas koji živimo daleko od zavičaja odrekne po jedne subotnje večeri provedene u kafani, mogli bismo sa lakoćom da napravimo tri ovakve crkve, ali nama nisi potrebne nego samo jedna, i sad ćemo pokazati svi mi koliko nam je do ovog posla stalo.

Naravno, kao i uvijek će se pojaviti oni koji će reći da nisi znali, da nisu bili obaviješteni, a ja kažem; pa evo obavijestio sam vas. Na vama je kao i na meni da damo za crkvu samo onoliko koliko neće nas lično oštetiti. Svako od nas zna koliko je to, pa ne treba nikog prisiljavati ni ubjedjivati da daje više nego što može.

Miodrag Lukić

Komentari 

 
+1 #6 abadzic 25-08-2014 18:51
slazem se u potpunosti sa gospodinom mitrovicem rado bi mi dosli do crkve ali nemamo puteve zbog kojih smo i napustili nasa ognjista omoguciti uslove za podizanje privrede a bogu se mozemo moliti i u postojecoj crkvi u mackovcu...
Citiraj
 
 
-1 #5 korajka iz züricha 23-04-2014 17:06
zanimljivo da koraj rijec se javlja i na hebrejskom pa nebi bilo lose da i to malo pokusate pronaci u svojim izvorima podataka.lijepi pozdravi
Citiraj
 
 
+4 #4 BESKO 10-07-2013 18:23
TREBA GRADITI BOGOMOLJE ALI TREBA VISE SRBA SVE NAS JE MANJE SLABO SE RADJAJU DJECA STA URADITI DA NAS BUDE VISE KAKO PROMJENITI SVIJEST KOD SRBA SRBI RADJAJTE SE A JOS I RAZJEDINJENI
Citiraj
 
 
+4 #3 Stranac Majevički 18-03-2013 11:49
Poštovani gospodine Mitrović,
ako ste pažljivo pročitali tekst shvatili ste da se na radi o bilo kakvoj crkvi nego o crkvi od istorijskog značaja za naš narod.
Ulaganje u gradnju ove crkve nije veliko jer se radi o maloj kamenoj crkvi. Radovi su već počeli.
Dragi Mitroviću Majevičaninu, ja vjerujem da ste se odselili iz istog razloga kao i hiljade drugih koji su otišli u svijet, ali se pitam: Da li ste ikad došli u mjesto Vašeg rodjenja?
Lijepo je i pohvalno što ste izgradili fabriku u mjestu Kakmuž na Ozrenu, možda Vas za to mjesto vežu uspomene, a možda ekonomski interesi, ali bi dobro bilo da jednom dodjete u mjesto Vašeg rodjenja jer prah Vaših predaka je pomiješan sa zemljom na kojoj ste rodjeni..
Konkretno; opština Lopare organizuje od prošle godine, manifestaciju Dani Dijaspore, u poslednjoj sedmici mjeseca jula i bilo bi dobro i poželjno da dodjete, da se upoznamo, družimo, razmijemo ideja, a možda nešto i zajedno uradimo.
Citiraj
 
 
+9 #2 mitrović ilija 23-02-2013 18:17
kome gradimo crkve i obnavljamo ih ako nemamo vernika hteo bih samo a vas potsetim i potstaknem da razmišljate.
Citiraj
 
 
+7 #1 mitrović ilija 23-02-2013 18:15
kršten sam u crkvi u mačkovcu godine l95i odveli su me sa majevice aprila l954 još tamo negde na imenu mog oca despota postoji njiva zvana stara kuća ali i deo zemljišta oko adzijine vodenice u pirkovcima. cela porodica se iselila i raselila širom planete. da smo imali od čega da živimo sigurno se ne bi selili. znate pre crkve sam na ozrenu izgradio fabriku, zaposlio ljude a zatim je izgradjena i crkva selo je kakmuž. tada sam rakao gospodinu vasiliju crkve se pope ne grade iz inata nego gradi narod koji veruje i to je tako.
Citiraj
 

Dodaj komentar

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove urednika Lopare Online portala.

Sigurnosni kod
Osveži