|
Pukovnik
Registrovan: 28.07.2004.
Postovi: 1131
|
Mehmedović Šemsudin
Mehmedović, Šemsudin
Šemsudin Mehmedović, rođen 1961. godine u Lepenici, opština Tešanj, gdje je i stalno nastanjen, po nacionalnosti Bošnjak, oženjen, otac jednog ženskog djeteta, VSS - dipl. ing. strojarstva, trenutno je zastupnik SDA u Parlamentu Federacije BiH.
Osnovnu je školu završio na Tešanjci. Strojarski fakultet završio je Banja Luci. Tokom studija bio je aktivni član organizacije Mladi muslimani, zbog čega je bio praćen od tadašnje službe SDB i vođen u operativnim evidencijama, ali nije bio procesuiran.
Prvo uposlenje dobio je u RO Prečistači Tešanj, OOUR Filteri, gdje je radio kao strojarski tehnolog sve do prvih višestranačkih izbora. Radeći u navedenoj RO organizovao se s grupom inženjera (Rasim Bedak, Skopljak, Ramović) koji su u to vrijeme htjeli smijeniti Hakiju Užičanina. Kao organizator «zavjere» bio je suspendovan na niže radno mjesto i od tog trenutka nije u dobrim odnosima s Hakijom Užičaninom (sadašnji načelnik općine Tešanj).
Nakon prvih višestranačkih izbora, kao kadar SDA postavljen je na mjesto načelnika SJB Tešanj. Odmah po dolasku na navedenu dužnost smjenio je Ivu Babića, a zatim i zapovjednika Ivu Katića i na njegovo mjesto doveo Antu Bonića (u to vrijeme člana HDZ-a).
Na mjesto načelnika SJB Tešanj Mehmedović je došao na prijedlog Senada Hodžića, koji je poginuo prije rata u prometnoj nezgodi, a bio je načelnik sektora javne sigurnosti u CSB Doboj. Nakon 3-4 mjeseca rada u policiji već je počeo za sva vozila potpisivati putne naloge i vrbovati ovlaštene radnike policije da s njim idu u džamiju petkom.
Dobio je podršku Nedžada Karajlića, Muhidina Alića, Nusreta Sole, Fadila Bašića i dr. Zabranio je radnicima odlazak u kavanu Plehara kod SJB Tešanj (iako je to bilo stalno okupljalište policije), a posebno je zabranio konzumiranje alkoholnih pića. U službenim prostorijama uveo je vjerski pozdrav kao obavezan.
Početkom 1992. godine aktivno je naoružavao stranačke istomišljenike preko Dervente i Slavonskog Broda. Jednom prilikom Muhidin Alić i Nedžad Karajlić bili su zarobljeni od strane Hrvata u Derventi, gdje se Anto Bonić osobno angažirao i iste oslobodio. Izbijanjem rata na spomenutim prostorima, 01.5.1992. godine imao je 100 pripadnika pričuvnog sastava policije koji su bili naoružani dugim cijevima.
Iste je obučavao zamjenik zapovjednika Jašarević (bivši kapetan JNA). U tom razdoblju formirao je SDB (državna bezbjednost) čiji su članovi bili Amir Ahmić, Husein Duraković, Sead Kokić, Zahira Hadžalić i Fadil Bašić. Policiji je zapovjedio da oduzima oružje od osoba koje bježe iz Doboja, a posebno od Hrvata.
Svojedobno je bio razvio takav sustav da je prisluškivao sve telefone uglednih osoba u općini Tešanj, iste je privodio, prijetio im i na sve načine im dokazivao da je on «glavni», da se oko njega sve mora okretati i njemu polagati računi.
Osoba od njegovog povjerenja u policiji bio je Nusret Solo, kojeg je posebno cijenio, čak mu je dozvolio da pije u njegovom prisustvu, a bio je zadužen za vožnju Ante Bonića, od kojeg je izvlačio informacije uz konzumiranje alkohola.
U akciji zarobljavanja četnika iz autobusa, prilikom čega je jedan ubijen, od istih je oduzeto naoružanje s prigušivačima. Mehmedović je naredio tehničaru uposlenom u SJB Tešanj (Hrvatu) da napravi nacrte prigušivača, što je ovaj odbio. Na zahtjev Andrije Bjeloševića iz Doboja oslobodio je zarobljenog srpskog oficira, a prigušivače je radio u tvornici u kojoj je ranije bio uposlen. Sve Srbe koji su ostali na području općine privodio je, te im oduzimao novac i zlato.
U tom razdoblju na slobodne prostore dolazilo je dosta mudžahedina iz arapskih zemalja, koje je Mehmedović osobno prihvaćao. Isti su njemu ulazili u ured bez najave, nosili su policijske motorole i bili su naoružani. Policiji je govorio da je to bratski narod i da im žele pomoći u obrani od četnika i «krsta». Dolaskom mudžahedina u vršenju vjerskih obreda uvodi se novi red tzv. «Derviški red» koji u potpunosti mjenja tradicionalni položaj pri molitvi, način obavljanja molitve ali i mnoge običaje koji su nastali kao rezultat viševjekovne tradicije zajedničkog života u složenim kulturnim i državno-pravnim zajednicama.
Mudžahedine je smjestio u mjestu Jablanica, općina Tešanj, gdje im je napravio centar za obuku. Protiv toga čina bunili su se Mustafa Cerovac, dr. Članjak i drugi ugledni ljudi, ali je iste ušutkavao tako što je ljude oko njih korumpirao položajima i društvenim privilegijama, u vojsci, policiji ili državnoj službi, ostavljajući ih usamljene i nemoćne.
Šemsudin Mehmedović prilikom zaključivanja brakova koji su arapskim državljanima omogućili sticanje državljanstva BiH pojavljuje se kao službena osoba. Mehmedović je, potvrđuju ti dokumenti, svojim prisustvom, prilikom zaključivanja takvih brakova zapravo potvrđivao njihovu vjerodostojnost. Gotovo čitava „Alžirska grupa“ je vjenčana pod neposrednom kontrolom i u prisustvu Mehmedovića.
Mehmedovićev potpis tako stoji i na vjenčanom listu Alžirca Mounira Hanoufa, koji je državljanstvo BiH dobio sklapanjem braka s Elvedinom Mašić iz Tešnja. Hanouf je, po informacijama do kojih je došao Večernji list, u BiH stigao 1992. godine te se odmah priključio jedinicama Armije BiH na području Tešnja. Nakon rata učlanio se u Federaciju islamskih organizacija ali se počeo baviti i kriminalom. Uspostavlja i kontakte s osobama optuženima za terorističke aktivnosti na području BiH te završava u zatvoru.
Nakon što izlazi iz zatvora, piše Večernjak, 1999. godine napušta BiH i odlazi u Afganistan. Tamo je radio kao instruktor obuke regruta i dobrovoljaca, a posredovao je i pri prebacivanju bošnjačkih mladića iz BiH na ratišta u Afganistan i Čečeniju.
Postoje indicije da se neposredno prije početka antiterorističke kampanje u Afganistanu i razbijanja tamošnje ćelije Al Kaide te hapšenja njezinih članova ponovo vratio u Bosnu i Hercegovinu. Osobama poput Hanoufa Mehmedović je, dakle, pomogao da na legalan i zakonit način postanu državljani BiH. Posljedice takvog davanja državljanstava poznatim teroristima i kriminalcima danas trpe i još će dugo trpiti svi građani ove zemlje bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
Uz Čengića i Mahmuljina, Mehmedovića se smatra glavnim operativcem i vezom za suradnju sa muždhedinima. Bio je organizator izdavanja dokumenata mudžahedinima (putne isprave SFRJ, a kasnije BiH). Putne isprave su bile kod njega, a iste je izrađivala sekretarica Fata Hodžić i Jasna Mešinović, osobe od njegovoga povjerenja.
Prema obavještajnim saznanjima, imenovani je primio najviše mudžahedina u BiH državljanstvo, poticao je udaju domaćih djevojaka za mudžahedine, a za svaku porodicu koja je imala domaćeg mudžahedina osiguravao je novčanu podršku i pomoć.
Poznato je kako su se mudžahedini na prostor Bočinje doselili u vrijeme kada je Mehmedović bio Načelnik Centra Službi bezbjednosti Doboj (sa sjedištem u Tešnju) a malo zatim, zbog uspješne operacije instaliranja ove zajednice, on postaje Načelnik Centra Službi bezbjednosti Zenica i ministar MUP-a ZE-DO kantona. Također je poznato, u stanu koji je Mehmedoviću bio dat na korištenje od strane opštine Zenica, prilikom pokušaja hapšenja mudžahedina, jedan od njih je ubijen u pucnjavi sa policijom. Ovu operaciju izveo je u saradnji sa Abu Maalim, prikazujući ga kao svoju „operativnu vezu“.
U vrijeme kada je Mehmedović obavljao dužnost ministra MUP-a ZE-DO kantona, na prostoru kantona izvršeno je više terorističkih djela, čiji počinioci nisu otkriveni. Na području opštine Zenica 1997. nestao je Hrvat iz Novog Travnika Mirko Franjga, a još uvijek nije razjašnjen njegov misteriozni nestanak. U Kaknju su 1996. ubijeni civili Ivo Knežević i Jelka Vazgeč, početkom 1997. samostan u Kraljevoj Sutjesci je oštećen projektilom iz Ručnog bacača od strane «NN» počinitelja, te podmetnuta eksplozivnih naprava pored Crkve u Kaknju, kao i pod tri objekta u vlasništvu Hrvata i Srba, niti za jedno od navedenih djela nisu otkriveni počinitelji.
Mehmedović je posebnu pažnju skrenuo na svoje policijsko djelovanje kada je izdao naredbu da policija silom rastjera radnike zeničkih Rudnika koji su organizirali štrajk, u kojem su tražili isplate zaostalih plaća i poboljšanje uslova rada. Nakon pritisaka javnosti isti je podnio ostavku na navedenu dužnost, te nakon tog postao ministar Urbanizma, prometa i komunikacija ZE-DO kantona.
Odlaskom na mjesto ministra MUP-a Ze-Do kantona finansijski je ojačao svoju moć, a sa izvjesnim Ćorićem iz Jelaha kupio je prostor bivše samousluge i otvorio slastičarnicu «Europa». U suradnji s Irfanom Ljevaković osnovao je «ABS banku» u Jelahu, u kojoj je Ljevaković dioničar 60 % kapitala.
S izvršnim odborom SDA radi na formiranju i jačanju «Vakufske banke», koju dovodi u Tešanj i koja im koristi za ostvarivanje ciljeva u procesu privatizacije i kreditiranja. Zajedno sa skupinom inženjera iz RO «Prečistači» (Rasim Bedak, Ramović i Šemso) kupio je tvornicu „Slavko Rodić“ u Bugojnu, poznatu po proizvodnji sitne municije i minsko eksplozivnih sredstava.
U krugu tvornice «Borac» Travnik posjeduje poduzeće za uvoz i izvoz metala- čelika.
U njegovoj organizaciji, a uz pomoć «Tešanjskog lobija» Amir Ahmić je od strane Alije Izetbegovića imenovan oficirom za vezu s Hagom. Amir Ahmić Mehmedovića štiti u Hagu od istrage vezane za prvu mudžahedinsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, kojoj je on bio pokrovitelj, a koja je organizovana i instalirana u naselju Jublanica, opština Tešanj, u vrijeme kada je on bio šef policije za područje Dobojske regije pod Muslimanskom kontrolom ( CSB Doboj, sjedište u Tešnju).
U razdoblju od 1995. do 1996.godine na području opštine Tešanj nelegalno je podijeljeno oko 50 komada pušaka tzv. «Argentinka» te 350 pušaka tipa „Hekler“.. Nosilac ovih aktivnosti bio je Šemsudin Mehmedović, zbog čega se vodi i krivični postupak protiv njega, pred Vrhovnim sudom Federacije BiH , a naoružanje je dijeljeno osobama od njegovog povjerenja.
Uglavnom se radi o članovima SDA, te funkcionerima specijalne policije i PU Tešanj koji su bili odani Mehmedoviću. Nikada nije sačinjena službena evidencija o podjeli navedenog naoružanja. Inače, pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, otvorena je rasprava o „materijalnoj šteti“ koja je nastupila po Federalni MUP, zato što je „podijeljeno oružje i municija bilo u vlasništvu Federalnog MUP-a i u njegovim magacinima“ . Ironija, je da niko još nije razgovarao o ovom djelu kao o „oružanoj pobuni u pokušaju“ ili o „rušenju ustavnog poretka“ i izazivanju opšte opasnosti.
|
Linearni Mod
