Najljepsi tekstovi, odlomci, pjesme...

[lisicetina]

Svaka cast pjesniku, fenomenalno!

[Krinnka]

Zaboravi...

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u poslednje vrijeme,
Sretni me,kao da me sreces prvi put.
Nismo li se vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
i ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis.
I kako se nikada,nikada,necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi...

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci;
,,nikada necu zaboraviti,,
Molim te zaboravi...

I kada kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom su prosli tenkovi,
Odnijeli su sa sobom sve sto smo bili,
Znali...,imali...
Zato...Zaboravi

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvom vrtu
Iznova cvjeta svakoga proljeca
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana,hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest,nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli...ali pokusaj
Molim te,... pokusaj...zaboravi!!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
po kojima se muvam u poslednje vrijeme,
Sratni me,kao da me sreces prvi put;
Nismo li se vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi...

[Krinnka]

Cekaj me...

Cekaj me...i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo...
Cekaj me...i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj...i kada vrucine zapeku
i kada mecava brise
Cekaj...i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj...i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me...i kada cekanje dojadi svakome
koji ceka
Cekaj me...i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kad ti kazu da je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da postojim
nek se tako umore cekati i svi drugovi moji
i gorko vino za dusu moju nek piju kraj ognjista
Cekaj...
i nemoj sjesti snjima i nemoj piti nista...
Cekaj me... i ja cu sigurno doci
Sve me smrti ubiti nece
Nek rekne ko cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna taj nece shvatiti
niti ce znati drugi
da si me spasila ti,jedina moja,
cekanjem svojim dugim...
Nas dvoje samo znati cemo kako prezivjeti
vatru kletu
Naprosto,ti si cekati znala,
kao niko na svijetu...

[Krinnka]

Ah kako
Napisati ljubav
Treba li pocetno ah
Da najavi fatalno volim
Treba li
Tiha voda
Iz plahog
Izvora da uskipti
U s k o v i t l a se
i na kraju
potopi rukave
utopije koja nam
n e p r e s t a n o
i z v i r e u glavi
glumeci osjecajnost...mogla bih da
napisem rijec ljubav,punu gresaka
Bez V, bez A, bez U ,bez B , bez LJ
A l i n i k a k o b e z T E B E !!

[lisicetina]

Krinka, cija je ovo pjesma?
Tako mi se svidja kraj pjesme, ne mogu ti opisati!

[Krinnka]

Pisala je neka Ljiljana,ne znam tacno prezime,pronaci cu,ima jako lijepe pjesme...

[lisicetina]

Hvala! Zaista imas dobar izbor pjesama. A pises li ti pjesme? Ima li ovdje neka tvoja?

[Krinnka]

Pisem,ima tu nesto moje...Nazalost,svoje pjesme rijetko znam na pamet...

[leptir]

Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekao:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.
Volim te.
I volim sve sto si ti.
Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinio sve za tebe
ljubavi moja.

[Krinnka]

Kad se osjetis podijeljen
izmedju jave i sna...
i kad te ruka bola
povuce do samoga dna...
Zaviri kroz prozor srca
zaviri,tamo sam ja...
Strpljivo cekam i cucim
u kutku tvog sjecanja...

Daljine uvijek nekuda vode...
rastanci tiho paraju noc...
kad neko dodje i odjednom ode,
zasto je ipak morao doc...
Kad jednom budemo stranci
i kad se budemo sreli...
dignimo case za one
koji su voljeli a to nisu htjeli...

[Krinnka]

Samo jednom zelim jos...

Tvoj dah da osjetim
tvoje usne da poljubim,
tako blizu da ti budem,
tako blizu kao nekad...

Samo jednom zelim jos
na krilima svoje fantazije,
ka oblacima s tobom da poletim,
u tvojoj neznosti da se istopim
u tvoj zagrljaj da nestanem...
Zauvijek!!!

Samo jednom jos!!!

[Krinnka]

Na raskrscu

Na raskrscu razuma
gubis pravac
Ne snalazis se,
trazis izgubljeni put...

Pokusavas,
da zacrtas stazu u goleti duse,
da pobjegnes iz tog pakla
Misli ti lutaju pustinjom bez sjaja...

Vjatrovi dalekih obala
donose pomutnju i razor,
ruse sve pred sobom...

I izgledas mi
kao okoreli mornar
koji svom snagom zeli
da spasi ladju koja potanja...

Trenutna bura kao vjecnost traje
kraj se vidi u rasprsenoj iluziji
Krhotina,
jacina loma daleko se cuje
Odzvanja

Nista ti bura ne moze!
Ti sam na pucini svojih osjecanja!
Ne postoji more
koje moze da te unisti!

Dozivam te sa obale saznanja!
Pruzam ti ruku!
Molim te prihvati je!

Ostavi ladju neka tone!
Spasi sebe!

[Krinnka]

Kap po kap

Sama slusam
tisinu
cuje se
secanja
,n
a°
v
°i
r°
u...
°
°
Kap po kap...

kidam paucinu°...
sa neke
°...pozutele...°
slike mladosti...
...°zatvaram oci
kao prozore,
pred°...oluju
°...i groma...
...kap,
po...
k
a
p...

Prodje mladost,
i lepota...
ta mrvica... od
zivota...
osta,pesma...
ova...
da je srce slusa
osta
kisa
da
°pada
i,
sada...

[Krinnka]

...idi sto prije
s' radoscu,
nek mi se tako
cini...
nemoj,
kad podjes
provuci prste
kroz moju kosu...
i...
nemoj,
nemoj se okretati...
vidjeces kako
placem,
pa ces
odustati...
a...
nevalja se
vracati...

[BUNTOVNICA]

Mozda cu u neki suton ranjiv i beo
moci da te se sjetim ,ravnodusno
dok avgust koraca sneno,
dok talasi marsiraju kao konjanici.

I sve je toliko obicno.

Mozda cu u neki sumrak kao na svecanu ladju
moci da se ukrcam u uspomene
i da podignem jedra od svojih ruku
i da te pogledam u oci,
sasvim, sasvim ravnodusno.

Kao da tvoje oci nisu nikakvo cudo
i kao da samo leto u nama leci neke suze
koje paraju pogled.

Mozda cu u neki sumrak ranjiv i beo
moci da te se sjetim ravnodusno
dok avgust koraca sneno i
trazi saucesnike za ljubav

Dok talasi marsiraju kao konjanici grleci obale
dok u rukama drzim prazninu

I sve je toliko obicno.Tuzno

[Krinnka]

...Opet je duboka noc pokrila svojim velom ovaj grad i ovu kucu u kojoj smo nas dvoje tako blizu jedno drugom a tako daleko...
ja sam jos uvijek budna i razmisljam o nama...
Nestalo je jos jedno svjetlo,jos jedan dan ,dan koji se nikada nece vratiti.Tama se uvukla u nas cosak,sve poznato se rastopilo u nistavilu noci...
Samo sablasna tisina i tihi otkucaji srca...u dusi pustos...samoca...
Osjecam se potpuno bespomocnom,bez ikakve zelje da se pokrenem,da nesto ucinim,promijenim...Prepustam se tom osjecaju,kao davljenik koji je izgubio i zadnju trunku snage i pada u zagrljaj matici koja ga neizbijezno nosi dnu...
Nestajem u ponoru mojih osjecanja koja su izgubila svaki znacaj,svaki smisao i sve se pretvorilo u tamu...
Nestajemo i mi s njom ,jer smo i nas dvoje sada samo juce...

To juce mi se cini tako blizu,a ipak tako daleko...To juce kad si iznenada i neocekivano usao u moj zivot i iz korijena sve u meni i oko mene promijenio i ovo drugo juce kad si ti isto tako otisao bez objasnjenja...bez pozdrava...
Pitam se,sta li si zelio u trenutcima kad sam mislila da smo srecni???
Sta sam zeljela ja???Ne znam,mislim nista osim,da te volim...i voljela sam te tom djetinjom iskrenoscu,nesebicno kao sto se iskonski voli roditelj,dijete,brat...voljela sam te takvog kakav jesi,sa svim tvojim vrlinama i manama...tvoje vrline idealizovala,mane bagatelizovala...
Sad vise ne znam dali sam se ja to kockala sa vremenom,ulozivsi mnogo vise
nego sto sam imala ,svu ljubav ,dusu,cijelu sebe...vise nego sto sam ikada i sanjala da mogu nekome pokloniti...

Nakon svega,osjecam se kao propali kockar koji se u zoru vraca kuci spustene glave,pogrbljenih ramena,razocaran u sebe i u svoju vjeru da ce u igri,koju nije dovoljno poznavao,dobiti glavni zgoditak... a sada kada je sve izgubio,treba da prizna prije svega samome sebi da je pogrijesio sto je uopste pocinjao da kocka,a nije dovoljno poznavao pravila igre...
Ali ta suluda opcinjenost dobitka toliko je jaka da se razocaranost gubitka i ne primjecuje...

Ja nisam poznavala tvoja pravila,ja sam ti jednostavno vjerovala i dala sve sto imam,ne sumljajuci da ces sve staviti na kocku,tek tako,ne znajuci ni sam da li je to zbog opcinjenosti nove igre ili samo tek tako da se nesto desava...boljelo me je to...jako...ali sam i ja kao i svaki propali kockar i dalje vjerovala u moju ljubav...

Ti si sada negdje daleko u svijoj oazi u kojoj si samo ti sam sa sobom...I ne slutis da svojim odlaskom gasis svoje snove,pretvaras u pepeo sve ono divno i sjajno,svu onu bozanstvenost plime osjecanja,koja je svaki put navirala,samo dok te vidim,samo dok te cujem...
Ne vidis moje rastrgano srce koje ti dalje pruzam u mislima,u snovima...
I dalje te trazim u svakom svom snu,zelim da te dodirnem,da te zagrlim,da te poljubim...ali ti si daleko...a tako blizu...

Nocas odlazis u neku zemlju meni nepoznatu...divlju...nedokucivu...
zemlju pustosi i zaborava...Koliko ce mi trebati vremena za zaborav???
I dali se sve to moze zaboraviti...
Vrijeme ce svojim lakim plastom pokriti moju ljubav,a ona ce izviriti ispod plasta...
kad se najmanje budem nadala...

[Krinnka]

Ja nemam mira

Ja nemam mira a u rat ne hrlim,
leden a gorim plasim se i nadam,
po nebu letim a na zemlju padam
ne hvatam nista a svijet citav grlim

Amor me kazni da sred puta stojim
nit omcu drijesi nit okove steze
niti da me smakne ,niti da odveze
nece me ziva a smatra me svojim

Bez vida vidim,nijem glasa ne gubim
umrijeti zudim a pomoci trazim
Sebi sam mrzak,a drugoga ljubim

Nit mi se mrije,nit mi se zivi,
smijem se placuci zaloscu se snazim
Ovakvom stanju,vi ste gospo krivi...

[Krinnka]

Volio sam vas

Volio sam Vas; i ljubav jos ,mozda
nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
ja necu da Vas rastuzujem njom
Volio sam Vas nijemo i bez nade,
s ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
volio Vas tako drugi, dao Bog!

[Krinnka]

ZENA

Zena je dobro najvece u ljudi
(ludost je reci da to nije tako)
ona nam daje zivot,dobro svako,
ona nam cesto smrt i otrov nudi

Mirno se nebo u oku joj budi,
a mnogo puta paklu je jednako
svijet vrijednost njenu uocava lako
a covjek pati od podle joj cudi

Ona krv daje,i zivot nam podari
i bog ne stvori od nje ludje stvari
sad andjeo je sad gora od zmije

Voli pa mrzi,miluje pa mrvi,
i zena to je ko pustanje krvi
sto katkad spasi a katkad ubije...

[Krinnka]

...Ovaj kutak sam uspjela da sacuvam za sjecanje...u njega cu se rado vracati i ceznje ce se ponovo javljati,da te dodirnem,da te zagrlim,da osjetim tvoje ruke i cujem tvoj glas...opet me nocas zoves.Dozivas moje misli sebi,bas ti se hoce!
I bas neces iz inata da me ostavis na miru da sanjam...sad sam budna igledam kroz ovu nasu okruglu kupolu kako mi se cak i mjesecina ruga...i ucini mi se kao da je jedna zvijezda pala,ove tihe noci,sve sanja...a ja...ne mogu da spavam,a ipak sanjam...budna...
Na svim prozorima su svjetla odavno pogasena...Sta li to sanjaju moji sustanari???
Da li su im snovi isto tako cezljivi i strani? Kako se u ovom krugu sanja,
Htjela bih znati da li se i u njihovim snovima sve vrti u krug,kao kod mene?
Ali,meni se vrti u glavi,jer na drugoj strani ovog kruga sanjas ti...tako blizu a tako daleko si...sta li sanjas?
Znam tu si,i mozda nisi sam?...ili jesi,
Bas me briga ali voljela bi da znam ,sta li sanjas?
Da li me zoves u svoj san,pa zato od tuge ne mogu da spavam,jer si daleko a tako blizu...kako to boli...
Gospode,da li te ima, zasto ga ovako volim? i zasto toliko ceznem,ne mogu znati,odgovor ne postoji...
Plavi dim moje cigarete,muti mi pogled,ne vidim vise nista ispred sebe, oci mi zamagle,i ovaj ekran vise ne vidim,samo ruke nekako nejasno kako igraju po tastaturi i tvoj lik kako se tajanstveno uvlaci izmedju redova,i cas se pojavi i cas nestane...a ja ga trazim...
Dali se ponovo igras samnom?
San mi polako krade java,zora svice a ja sanjam i puka tisina ovog naseg kruga ponovo se zacarava...
I ova kuca je zacarana,sve se u njoj vrtiu krug,pocev od stanova pa do stanara, vise ne znas ko ti je prvi komsija a ko drugi,vise ih ne poznajes...od jednog kruga prave se dava...ja sam u jednom...ti u drugom...ili smo u istom krugu...Ne znam...
Novi dan se radja,sanjas li jos?
U plavetnilu novog dana izranja novo sutra,sa ukusom pepela...
Nocas je izgoreo jos jedan djelic moga bica,a da to niko nije primijetio,cak ni ja sama...
Jedino osjecam kako me nesto u grlu gusi...zamagljene oci...moje ruke koje prevrcu po tastaturi...
I osjecam tvoj dodir,stisak tvoje ruke,tvoj zagrljaj...tvoj pogled u svojemu...
Osjecam,tugu...srecu...ceznju...bol i ljubav....
I osjecam tebe kako te nema...a tako si blizu...
Ove noci izgori jos jedan dio moga tijela...