Najljepsi tekstovi, odlomci, pjesme...

[lavica]

Postoji nesto brze i od same mogucnosti da se
covek sporazume sa svojom mislju.Nekakva
groznica uobrazilje.Carolija.
Trag koji se vec dogodio unapred.

Secam se svoje prve skolske torbe.Nisam
zurio da je otvorim.Dugo sam je posmatrao,
obilazio oko nje i zamisljao u njoj
obilje neobicnih stvari.

I danas, evo,ako dobijem poklon,ne otvaram
ga danima.Lepse mi je da zamisljam sta
moze biti unutra.Uvek je tako sa
zatvorenim stvarima.
I tek kada oljustis omot,prestaje svaka carolija,
jer vise nema smisla nijedna igra pogadjanja.

[leptir]

Srbija

Vetar je stao
Stala je i kuca
Crvena
Uplasena
Pogledom
Buljavih prozora
Cekala je

U tom cekanju
Prodje ptica
Izgubljena u secanju
Leteti je znala
U prolazu
Postade tacka
Zaustavi nebo

Nevidljiva ograda
Razdvaja
Istok i zapad
Tera
Kraljevskog pevca
Bez imena
Sa himnom
Zaustaviti zemlju

Zemlja je stala
Tvrda
Osorna
Docekala je
Zvezdu padalicu
Svojim ramenima
Zatvara krug

U stajanju
Rusi se drvo
Otvara vrata
Krstaskih ratova
Izlazi plac
Topao
Nebeski
Kojeg vredi cuti

Radja se Srbija


kodar-vitez ulicnih svetiljki

[BUNTOVNICA]

TI ME NE VOLIS I NE ZELIS ZAR
LEP NISAM NI MALO MALA?
NE GLEDAJUCI OD STRASTI UZ ZAR
NA RAME MI JE TVOJA RUKA PALA

SA KEZENJEM MLADA OSECAJNIM
JA SA TOBOM NISAM NI NEZAN NI ZAO
KOLIKO SI IH MILOVALA SJAJNIH
KO TI JE SVE DOSAD RUKE USNE DAO

ZNAM ONI SU PROSLI KAO SANKE MILA
NE DODIRNUVSI TVOJ OGANJ U SNIMA
NA KOLENIMA MNOGIMA SI BILA
A SADA EVO SEDIS NA MOJIMA

NEKA TI OCI TREPAVICA RUBI
NEKA TI U MISLI DODE DRUGI NEKO
TA I JA TE BAS NE LJUBIM
TONUC U NESTO DRAGO I DALEKO

OBU BATRU SUDBINOM OCAJNO
NE ZOVI VEZA LAKOUMNA TO JE
KAO STO SMO SE SUSRELI SLUCAJNO
RASTACEMO SE UZ SMESAK NAS DVOJE

SVOJIM PUTEM OTOCI CES U SMITAJ
DA PROKOCKAS DANE I PLAC NOVI
NELJUBLJENE SAMO TI NE DIRAJ
NEGORENE NIKAKO NE ZOVI

U CORSOKAKU S DRUGIM CES SE NACI
O LJUBAVI BRBLJAJUC BEZ SVIJESTI
TAD CU MOZDA U SETNJU IZAC
I SA TOBOM PONOVO SE SRESTI

BLIZE PLECA OKRENUVSI DRUGOM
I MALO SE POGNUV NE MISLECI
DOBRO VECE RECI CES MI S TUGOM
DOBRO BECE MIS I JA CU RECI

I NISTA NECE DUSU DA ZANJISE
NIT U DRHTANJE MOZE DA JE SVALI
KO JE LJUBIO TAJ NE LJUBI VISE
IZGORELOG NIKO NE ZAPALI

[leptir]

Prvi put sam upalio svijecu.
Prvi put se pomolio bogu,
da mi zaustavi nestale sate,
prsten sto je pukao na pola,
dan sto je poderao zice,
iz najdubljeg grla tisine.

Prvi put sam zalupio vrata.
Prvi put sam izgubio sjenku,
od umornog koraka u placu,
jer bila je njegova vjecno,
suncem bolovala nesanicu,
neznanog puta bez proslosti.

Prvi put sam otvorio srce.
Prvi put mi zaplakala dusa,
a bio sam u zemlji tvojoj,
i ti si skinula masku istine,
rekla si ono sto nisi htjela,
sa usana sam video kraj.

Prvi put sam svatio sve


posljednji vitez
ulicnih svjetiljki

[BUNTOVNICA]

Originally posted by leptir@25.10.2004. u 12:19
Prvi put sam upalio svijecu.
Prvi put se pomolio bogu,
da mi zaustavi nestale sate,
prsten sto je pukao na pola,
dan sto je poderao zice,
iz najdubljeg grla tisine.

Prvi put sam zalupio vrata.
Prvi put sam izgubio sjenku,
od umornog koraka u placu,
jer bila je njegova vjecno,
suncem bolovala nesanicu,
neznanog puta bez proslosti.

Prvi put sam otvorio srce.
Prvi put mi zaplakala dusa,
a bio sam u zemlji tvojoj,
i ti si skinula masku istine,
rekla si ono sto nisi htjela,
sa usana sam video kraj.

Prvi put sam svatio sve


posljednji vitez
ulicnih svjetiljki

PADANJE LISCA



Koracase nema,hladna,pored mene
Bez srebrene suze u mutnome oku;
Kraj nas behu mrtve ruze i vrbene,
padalo je vece na vodu siroku

Stare jedne reke.Njen je korak bio
Ko korak samoce,necujan i setan
Besmo tako tuzni;nas tistase tiho
Isti jad bez suza i bol ostovetan.

Mrak bolesne noci zasipase prahom
Platane po brtu,jezero prozirno;
Nasa srca behu ispunjena strahom
Tuda,gde se tako umirase mirno.

Ikad u to vece sto se vecma mraci,
Priblizismo usta sto ledeno cute,
Baj,mi osetismo,s uzasom, da znaci
I taj svaki poljub smrt jedne minute

Svaki udar srca,smrt neceg sro zivi!
Svaka zelja strepi da ce nesto strti!
U ovaj novembar camotni i sivi,
Ne postoji Zivot drugdje neg u smrti.

[leptir]

Klupa

Na klupi pored rijeke
Rodila se nada
Nije htijela
A nije znala
Sakriti ono
Sto je obecala

Kradomice je slusala
Price bez kraja
Nije smijela
Niti mogla
Prekinuti govor
Dvaju tijela

Pretvorila se u granicu
Izmedju duse i tijela
Cekala je
A nije imala
Ni rijeku
Ni zelenu klupu

Krug se otvori
Samo na tren
Istina je zaplakala
Rijeka potopi klupu
Razdvoji se
Sjever i jug

Odlazi svako putem svojim
Godinama sto broje
Trenutke male
Rodice se na rijeci
Zelena klupa
Jednom prekinuta



posljednji vitez
ulicnih svjetiljki

[BUNTOVNICA]

Originally posted by leptir@26.10.2004. u 08:49
Klupa

Na klupi pored rijeke
Rodila se nada
Nije htijela
A nije znala
Sakriti ono
Sto je obecala

Kradomice je slusala
Price bez kraja
Nije smijela
Niti mogla
Prekinuti govor
Dvaju tijela

Pretvorila se u granicu
Izmedju duse i tijela
Cekala je
A nije imala
Ni rijeku
Ni zelenu klupu

Krug se otvori
Samo na tren
Istina je zaplakala
Rijeka potopi klupu
Razdvoji se
Sjever i jug

Odlazi svako putem svojim
Godinama sto broje
Trenutke male
Rodice se na rijeci
Zelena klupa
Jednom prekinuta



posljednji vitez
ulicnih svjetiljki

Samo jedna ptica u kavezu
i sloboda je u crnini
O mladosti
ostavi zivotnoj tadosti snagu da te ubije

[leptir]

Dar

Ako sa trenutkom
upadnes u rupu sivu
trazi mene
izmedju stihova svojih
donijecu boje
da okupas lice bijelo
a misao ce ti se
optociti
recima mojim

leptir

[Stranac]

Pjesma po pjesma pa zbrika, ha Leptir?

[leptir]

Put

Ko prvi stigne dobije sve,
ko zadnji stigne dobije nista,
ko ide sam dobije samocu,
ko ide sa nekim dobije na vremenu.

Ko ide brzo stigne prije misli,
ko ide sporo doci ce zamisljen,
ko ide na vreme svatice da,
ko ne ide nema sta da trazi.

leptir


Prijatelju, nisam nesto razmisljao o zbirci, mada ne bi bilo lose
nesto objaviti iako nemam nekih pretjeranih ambicija za sad.
Bitno je da se pise i da se stvara a vrijeme ce biti svjedok
da li ce nesto ispasti iz svega toga.
No ipak treba nesto ostaviti iza sebe, nesto sto ce pokazati
svijetu da sam postojao.
Reci mi kako kod tebe ide pisanje?

[Stranac]

Pisanje ide odlicno, s tim da objavljivanje ne ide nikako. Jebi ga citao sam Fukoovo klatno prije nego sto sam poceo da pisem i skontao kako se strizu ovce. Previse drzim do sebe da bih sebi dozvolio da platim objavljivanje svog djela. Slazem rukopise u arhivu, mozda ih jednom objavim a mozda to neko ucini kad umrem, ko zna u svakom slucaju sad sam se koncetrisao na pisanje scnerija jer iako nije umjetnost vec smao tezak zanat ima vise izgleda da se ostvari.

[leptir]

Znas prijatelju, mozda je bolje da i sam objavis-onda ces mozda nesto i zaraditi ovako samo izdavac pokupi sve pare. Treba ti dobar marketing i kad rasturis sve knjige onda ce izdavaci da se lome i obijaju prag kako da te privole da objavis kod njih knjigu.
Najbitniji je marketing!!!
Danas i govno ako dobro umotas i hvalis ga prodaces a kamo li dobra knjiga sa dobrim marketingom-to moze biti cudo.
Sad cu ti ispricati jednu istinitu pricu.
Covjek je isto trazio izdavaca i nije nasao.Platio je sam izdavanje i knjiga je vidjela svjetlost dana. Nije imao marketinga i prodao je samo nekoliko primjeraka(kupovali su uglavnom njegovi prijatelji)Razocaran pao je u depresiju jer je mislio da je los pisac ili da je losa knjiga.
I onda se dosjetio necega.
Dao je oglas u novine:Bogatas miliarder trazi svoju buducu suprugu ako njen karakter odgovara djevojci iz te i te knjige(njegova knjiga)
I sta je bilo na kraju prodao je sve knjige i jos stampao dva izdanja.
Sto ti je marketinG
E sad da ti kazem savjet.Slobodno trazi nacina da objavis knjigu a ne dozvoli da nju objavljuju poslije tvoje smrti i da se bogate na tvoj racun

[Stranac]

cuo sam vec tu pricu, samo nemogu da se sjetim cija je.

[leptir]

Knjiga

Izgubio sam knjigu
Otvoreno plavu
Daleko od stvarnosti
Gubim pamet
Stranicu zivota

Izgubio sam dragu
Knjigu mi je dala
Svatio sam bajku
Gubeci pamet
Godinu zivota

Izgubio sam dom
Knjiga mi je pala
Putem od zabluda
Gubio sam oslonac
I drvo zivota

Izgubio sam oca
U zatvorenoj knjizi
Crvenoj od bola
Izgubio sam korjen
I devet zivota

Dobio sam proslost
Knjiga mi je dala
Ovaj jedan zivot
Obican san
Buducnost bez krova

[lavica]

Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri sa cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas! Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivela je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako usput dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me sa tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povesti sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi je dosta!

Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.

Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.

[lavica]

Ljubav...
Slova na papiru...
U srcu?
Mrak... Ugasilo se "svetlo"
tame njegovih ociju...
U dusi?
Pustos...
Protutnjao je orkan, noseci sve pred sobom.
Volela sam?
Ne... Zivela sam...
Ljubila sam?
Ne... Disala sam...
Izgubila sam?
Ne... Nestala sam...
Ali sam zivela...
I nije mi zao...

[Stranac]

Originally posted by lavica@15.02.2005. u 12:10
Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri sa cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas! Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivela je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako usput dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me sa tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povesti sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi je dosta!

Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.

Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.

Ako je ovo tvoja prica zasluzujes svaku pohvalu..

[lavica]

Nazalost pohvale ne idu meni, to sam negde pronasla i mnogo mi se dopalo.

[Stranac]

Plava grobnica

Milutin Bojic

Stojte, galije carske! Sputajte krme
mocne!
Gazite tihim hodom!
Opelo gordo drzim u doba jeze
nocne
Nad ovom svetom vodom.

Tu na dnu, gde skoljke san umoran
hvata
I na mrtve alge tresetnica pada,
Lezi groblje hrabrih, lezi brat do
brata,
Prometeji nade, apostoli jada.

Zar ne osecate kako more mili,
Da ne ruzi vecni pokoj palih ceta?
Iz dubokog jaza mirni dremez cili,
A umornim letom zrak meseca seta.

To je hram tajanstva i grobnica tuzna
Za ogromnog mrca, k'o nas um beskrajna.
Tiha kao ponoc vrh ostrvlja juzna,
Mracna kao savest, hladna i ocajna.

Zar ne osecate iz modrih dubina
Da poboznost raste vrh voda prosuta
I vazduhom igra cudna pitomina?
To velika dusa pokojnika luta

Stojte, galije carske! Na grobu brace
moje
Zavite crnim trube.
Strazari u svecanom opelo nek otpoje
Tu, gde se vali ljube!

Jer proci ce mnoga stoleca, k'o pena
sto prolazi morem i umre bez znaka,
I doci ce nova i velika smena,
Da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena
ogromna i strasna tajna epopeje,
Kolevka ce biti bajke za vremena,
Gde ce duh da trazi svoje korifeje.

Sahranjeni tu su nekadasnji venci
I prolazna radost celog jednog roda,
Zato grob taj lezi u talasa senci
Izmedj' nedra zemlje i nebesnog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek
utrnu,
Veslanje umre hujno,
A kad opelo svrsim, klizite u noc
crnu
pobozno i necujno.

Jer hocu da vlada beskrajna tisina
I da mrtvi cuju huk borbene lave,
Kako vrucim kljucem krv penusa njina
U deci sto klikcu pod okriljem slave.

Jer, tamo daleko, popriste se zari
Ovom istom krvlju sto ovde pociva:
Ovde iznad oca pokoj gospodari,
Tamo iznad sina povesnica biva.

Zato hocu mira, da opelo sluzim
bez reci, bez suza i uzdaha mekih,
Da miris tamjana i dah praha zdruzim
Uz tutnjavu muklu dobosa dalekih.

Stojte, galije carske! U ime svesne
poste
Klizite tihim hodom.
Opelo drzim, kakvo ne vide nebo joste
Nad ovom svetom vodom!

[lavica]

Ova pjesma mi se jako svidja, ucila sam je u srednjoj skoli .
Svaka cast