Najljepsi tekstovi, odlomci, pjesme...

[gaga2_9]

Originally Posted by Baja

Misli da smo sve skorpije iste,
bogami nismo sve sa crne liste.

meni je pjesma predivna..ali me ovo nasmijalo

[Baja]

Ziva istina
Fijo jesil vec skontala koja je srecnica? Mozda ce ova pjesma omeksati njeno srce, drzite palceve

[fijo]

E vala Baja jest srecnica da meni ko napise pjesmu ja bi se istopila ko sladoled u julu !
Drzacemo palceve i na rukama i na nogama uspjeces !

[Japanac]

Originally Posted by lisicetina

JAPANAC,
Pa, zar, ima ljepse prirode od lijepe i jos uz to voljene djevojke??? Sad si me skroz razocarao!

BAJA, ne trebaju ti nikakve subjektivne ocjene, jer vrijednost tvoje pjesme nije u tome sto bi ti neki rekli da je pjesma dobra, nego prvenstveno u cinjenici da si je napisao i posvetio iz ljubavi, a uz to si imao hrabrosti i da to priznas, sto je lijep gest koji te izdize iznad obicnog, prosjecnog muskarca, jer takvih je sve manje.
Mnogi koji ovdje glume neke tipove i muskarcine, slobodno mogu kod tebe na casove!

Sta je tebi? Ako je tebi to priroda, e meni nije! Ako sam mu rekao da napise pjesmu o prirodi, mislio sam na pjesmu posvecenu potoku, usamljenom drvetu
kraj puta, staroj vodenici itd... Izgleda da ovdje nisu potrebni casovi samo "nekim muskarcinama", treba jos poneko na dapunsku

Originally Posted by lisicetina

Hvala! Ali, ako vec vidis, da neko prica u prazno, ne znam sto ga kritikujes kad mu se upravo tim praznim komentarima i sam pridruzujes, a to gusi temu.

P.S: Moje izvinjenje za udaljavanje od teme Najljepsi stihovi...

Vjerovatno mislis na mene jer sam ja jedini koji nije pohvalio "pjesmicu", zar ne? A zar sam trebao? Pa valjda imam pravo na svoje misljenje ili trebam da tapsem i urlam od srece samo zato sto je tebe "pjesmica" odusevila-bacila u trans Ako se nije Bajan naljutio, a i zasto bih, kad zna da se samo salim s`njim, sta je tebi?

Nesto si u zadnje vrijeme nervozna Lisicetino.....

[Baja]

Znam bre Japanac, nema frke Cim stignem sastavicu i neku pjesmu o Majevici, sada imam ponude o ljubavnim pjesmama, znate kako je

[lisicetina]

Originally Posted by Japanac

Sta je tebi? Ako je tebi to priroda, e meni nije! Ako sam mu rekao da napise pjesmu o prirodi, mislio sam na pjesmu posvecenu potoku, usamljenom drvetu
kraj puta, staroj vodenici itd... Izgleda da ovdje nisu potrebni casovi samo "nekim muskarcinama", treba jos poneko na dapunsku


Vjerovatno mislis na mene jer sam ja jedini koji nije pohvalio "pjesmicu", zar ne? A zar sam trebao? Pa valjda imam pravo na svoje misljenje ili trebam da tapsem i urlam od srece samo zato sto je tebe "pjesmica" odusevila-bacila u trans Ako se nije Bajan naljutio, a i zasto bih, kad zna da se samo salim s`njim, sta je tebi?

Nesto si u zadnje vrijeme nervozna Lisicetino.....

Koji ti je vrag, bolan ne bio?!
Ljudsko bice jeste dio prirode, to je cinjenica, a to sto ga ti ne smatras tako, druga je stvar!

Ne mislim ni na kog konkretno u prvom dijelu posta, a u drugom sam mislila na moju "praznu pricu" kako je neko nazvao. Bolje ne razmisljaj sta ja mislim, jer svejedno pogresno zakljucujes i polupao si loncice i dzaba se bunis, ali desava se, pa ti ne zamjerim. Bolje ne razmisljaj o cemu ja mislim, jer svejedno pogresno zakljucujes.

[Mr47]

Originally Posted by Baja

Ziva istina
Fijo jesil vec skontala koja je srecnica? Mozda ce ova pjesma omeksati njeno srce, drzite palceve

Lepe reci, al reci ne rade poso, pogledi, dodiri i poljupci ga rade!

[karas]

EJ EVO JEDNE ZA ONE KOJI VOLE DA DARUJU RIJECI NJIMA DRAGIM OSOBAMA...OSOBAMA KOJE CESTO NISU VRIJEDNE NI RIJECI A KAMOLI CIJELE PJESME

svakoj sam poklonio po stih
u njega stavljao najljepse uspomene
on me je razlikovao od svih
koji su dolazili prije mene

svaku sam posmatrao dok spava
i divio se ljepotama tim
srce bi izlazilo iz njedara
i pricalo im kako ih voli

sada pisem samom sebi
polumrtvo je srce moje
svaka je uzela dio njega sebi
da lijeci s drugim rane svoje

i sta da radim sem da pisem
nije dovoljan ni svijet ni stih
sada ih nocima sve redom brisem
voljela me nije nijedna od njih!!!

VOZDRAA!

[Bubi]

Ja i ja

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeći od sebe.

Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz šume,
razgrnula livadi nedra.

U život bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pružala.
Sa strašću bih se požurila:

da vidim u životu kako je,
duša nečija ako je
za radost stvorena.

Jer od rođenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja večno sumorna.

A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noć letele,
kad je lišće tiho opadalo;

kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari duši smetale.

Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.

Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u šumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni časka me nije ostavljala.

Znam, umreću i ostariću;
a nju uvek mladu,
uvek žednu bolova
na zemlji ostaviću.

[Mr47]

Samoj sebi i večeras sam

po neznam koji put obečala

da ti pjesme više neću pisati...

Neću zbog tebe jutrima otvarati oči

i svaki dah zbog tebe disati.

Neću ...

Neću više zbog tebe ni suze pustiti.

Zaboravit ću da sam ikad

plakala zbog tebe.

Neću ti više nikada

ni jednu lijepu rijeć uputiti...

Obečala sam

da neću više zbog tebe padati do dna.

Zaklela sam se nebu da

više nečeš kročiti ni u predgrađe mog sna.

Više me nečeš moći raniti

i otići kao da ja ni nisam ranjena bila.

Istina među nama već dugo stoji,

ali ja ... ja sam ju od sebe krila.

Obečala sam da više samnom nečeš

igrati igru "tko je jači"

Hrabro sam rekla da neću više patiti,

jer sva bol u meni...

ma šta to tebi znači !

Ti ne primječuješ da umirem polako.

Znam da je tebi mene raniti lako...

Ali ja i kad bježim od tebe

ja nemam kuda pobjeći.

Jer uvijek kao slijepa

tebi se pred noge vratim,

umorna od bježanja od same sebe.

I ne mogu dopustiti da shvatim

da ja nikad neću biti dovoljno dobra za tebe.

Obečala sam da ovo je

zadnja pjesma koju pišem tebi,

iako sam to rekla i za prošlu koju sam pisala...

Obečala sam

da me nečeš opet povrijediti

onako jako kako samo ti to znaš...

U mojim mislima ti nikad nečeš izblijediti,

ali ne mogu te pustiti da me ovako ubijaš.

I priznala sam da te zauvijek volim

kao što neću više nikad nikog....

Zar ti ne vidiš moje oći ?

Pa ... ja te molim ...

Ja više nemam želje nadati se ,

nemam snage više uzalud letjeti....

moja mi krila vrati

[Mr47]

Mir


Kako se zvase ona igra;
U kojoj, po plahoj kisi se kidaju lati?
Kad svet se vrti kao cigra...
O,da li će „VOLI”'na kraju ostati!?

E...Na usni pozare...
Neka sve TI...Desi se lako.
Krsni vatrogasac,izis'o iz Zore...
(Ja;Noćnicovek..Izgleda,rođen naopako!)

Pa eto;Odjednom!Sklopi se svescica mojih nespretnih rima;
Za koje vise niko ne mari.
(O,da li i jeste?)Videh,videh!!
Suvi su cvetovi beloga krina;
U nekom budzaku Njenih stvari.

[Mr47]

Ako ides bilo gdje, jedno znaj
necu ti stajati na put
budi iskrena
ja necu biti ljut

I svaku svoju tajnu otkrij mi
reci mi da znam, ucini to
samo budi iskrena
i bicu prijatelj tvoj

Znaj
ljubavi svakoj dodje kraj
kad dvoje losi postanu
prijatelji tesko ostanu

I dobro znaj
za tebe uvijek bicu tu
u pola noci kad ti zatrebam
ko prijatelj
cu puno da ti dam
samo mi reci da znam

Ako jednog dana sama osjetis
potrebu da zivot promijenis
da s drugim probas to
necu ti uzeti za zlo

I svaku svoju tajnu otkrij mi
reci mi da znam, ucini to
samo budi iskrena
i bicu prijatelj tvoj

[Pablo Bunjuel]

Originally Posted by Mr47

Ako ides bilo gdje, jedno znaj
necu ti stajati na put
budi iskrena
ja necu biti ljut

I svaku svoju tajnu otkrij mi
reci mi da znam, ucini to
samo budi iskrena
i bicu prijatelj tvoj

Znaj
ljubavi svakoj dodje kraj
kad dvoje losi postanu
prijatelji tesko ostanu

I dobro znaj
za tebe uvijek bicu tu
u pola noci kad ti zatrebam
ko prijatelj
cu puno da ti dam
samo mi reci da znam

Ako jednog dana sama osjetis
potrebu da zivot promijenis
da s drugim probas to
necu ti uzeti za zlo

I svaku svoju tajnu otkrij mi
reci mi da znam, ucini to
samo budi iskrena
i bicu prijatelj tvoj

[Pablo Bunjuel]

Prolaznost nasih bica

Ti i ne znas kako se bojim
samrtnog bledila na usnama tvojim
te kletve sto sto se izvija iz gena
i prati nas ko sena a nije sena.

Evo celi zivot nje se branim
ocima osmehom razigranim
i niko u njima i ne sanja
sat sto jezom odzvanja.

A ja cujem i od njega se ledim
na tvojim usnama samrtno bledim
gde u lepoti poljupca uzivam
i opet mrtav i opet rodjen bivam.

[Nada1802]

Malo dugu ali lijepo:

BALKANAC -Desanka Maksimovic


Ne stidim se sto sam-
kako vi velite-
varvarin sa Balkana
tla prljavstine i bure.
Cucete sad
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate
daleki ste i od rodjenih sinova,
za trpezu svoju ne posadite
svakog tudjina.
Vi mozete da pijete
a da svakom ne pruzite
case vina.

A kod nas su jos obicaji grubi
mi pustamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se jos i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja cine,
kod nas svaki covjek ima
citavo pleme
prijatelja i rodbine.

Vi,doista,imate
nekoliko miliona Hristovih kipova
na svakog covjeka po jednoga
imaju ga drumovi i polja,apsane i skole,
a kod nas,kad ljudi veruju u Boga
u sebi ga nose
i tiho mu se
skoro u snu,mole.

Vi,istina,za svaki kut zivota
imate sprava i masina,
sve ste sracunali i sve znate
izumi vasi su za divljenje,
a mi jos imamo starinske alate,
ali sve je kod nas jos zdravo
i prirodno ko glina
i umiranje,i radjanj,i zivljenje.

Vi imate citave zbirke
pravila i nauka o slobodi
o svemu se kod vas pise i pripoveda
ali mi po nepisanim zakonima
slobodno zivimo
i nekog prirodnog drzimo se reda
slicno ognju,vetru i vodi.

Kod vas je zbilja sve tacno propisano
kako se jede,govori i oblaci,
a mi kad govorimo,vicemo
i masemo rukama
i corbu glasno srcemo
i u rukavicama smo
obucu nosimo od svinjske koze,
puno je kod nas seljackih navika i stvari
i kraljevski preci nasi
doista su bili govedari.

Narod nas,zbilja,u gnevu moze da kolje
rusi i pali,
ali mi nismo oni sto smisleno tlace
mi ne smatramo da je svet celi nase polje
mi ne bismo podneli
ni urodjenik prasumski da zbog nas place.

Dusa je nasa prostrana iako smo brojem mali.

[Pablo Bunjuel]

Evo nesto za one koje muci depresija(cisto da ih dokrajci)
U POTRAZI ZA ANOM DOMENIKOM

Prosla su dva sata kako stojim ko beda
cini mi se da kola kocnicama beton deru,
i iskacu dva grmalja sa ocima od leda,
ipak ne, to me samo misli sumorne zderu,
sklanjaju me od pitanja,skoro krika,
gde je nestala moja Ana Domenika?

Polazim i ja za njom niz nepoznate bulevare
Pariza koji me svojom hladnocom razori
da pronadjem njene oci plave koje zare
i pitam ljude ali nema ko da mi odgovori,
kako da izmedju toliko strmoglavih plocnika
pronadjem gde je otisla Ana Domenika?

I posrcem i umirem, prateci mirise parfema
a jos pred dva sata sam je ljubio nemirno
i tresao se od ljubavi i mislio kako nema
nikoga lepseg od nje pod svodom sigurno
i prezirao svet kao da je hrpa jadnika
koje nece voleti nikad Ana Domenika.

Samo sam posao zaobici tu prokletu fontanu,
gde decak iz vrca prosipa jeftino propalo vino
da napravim predstavu za moju voljenu Anu,
jer i kad postanem zaborav, smeh ce pamtiti jedino...
i ni nagovestaj,ni sum da ce biti nesreca velika,
sasvim tiho netragom nestala je Ana Domenika.

Dolaze grdosije, kako su im snazne ruke samo,
i vode me medju resetke i zidove od gume,
ko zna mozda cu uspeti pronadjem tamo,
neko ko ce moj raspad duse da razume,
i ko zna mozda cu slusajuci strahotne krike
naci put do izgubljene Ane Domenike.

Aleksandar Simic



SVAKA SLICNOST SA STVARNIM LIKOVIMA JE SLUCAJNA I NENAMERNA.

[Mr47]

SAMOCA
Dushan Matic

Tugu ne mozes opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuce,
rije nasipe,
valja bregove.
Covek je premlaceno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes izraziti.
Ona je pozar koji tinja godinama
i bukne,
ocas planu sume,
nestanu gradovi.
Covek je vaseljenski les koji niko
ne moze poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Covek-plamen
vraca se u kamen.
Mrzim tugu.

[Pablo Bunjuel]

Originally Posted by Mr47

SAMOCA
Dushan Matic

Tugu ne mozes opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuce,
rije nasipe,
valja bregove.
Covek je premlaceno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes izraziti.
Ona je pozar koji tinja godinama
i bukne,
ocas planu sume,
nestanu gradovi.
Covek je vaseljenski les koji niko
ne moze poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozes suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Covek-plamen
vraca se u kamen.
Mrzim tugu.

[Mr47]

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

[Mr47]

Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim

Vise se tela tvog
ne oseca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvek vraca se
a kad se vrati
jednom kad se vrati
dodje da prodje
i opet secas se

Svakog si jutra
bolje nego sutra
a svaka noc
je uvek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha, a jedan
jedini do dna


I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost
ti imas buducnost
snovi su izmedju
i bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo
sve je ovo moglo
da prodje i bez nas

Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam precutao
sve sto je srce krilo

Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari