Srbikatolici

[brzigonzales1]

"Srbokatolici su se nazvali oni Hrvati koji su odbacili svoju nacionalnu pripadnost, ali slijedeći uvijek ono konkretno i efikasno u jugoslavenskoj ideji ideji:dakle pijemontizam, a ne idealizam.
Zato njih nije ni zbunio ni uznemirio razvoj događaja u kojima je pijemontski princip razarao jugoslavenstvo: oni su se svrstali među one koji su tu propast izazivali! I kad su se naši narodi uz dramatične i tragične potrese razočarenja počeli vraćati svaki sebi, "srbikatolici" su postali renegati: s mrtvim dušama i poludjelim srcima; poludjelim zato što su sve više mrzili vlastitu domovinu, vlastito podrijetlo, s mrtvim dušama zato što nikada nisu mogli razumjeti razloge duha."

[Pegaz123]

Postavljeno od strane brzigonzales1

"Srbokatolici su se nazvali oni Hrvati koji su odbacili svoju nacionalnu pripadnost, ali slijedeći uvijek ono konkretno i efikasno u jugoslavenskoj ideji ideji:dakle pijemontizam, a ne idealizam.
Zato njih nije ni zbunio ni uznemirio razvoj događaja u kojima je pijemontski princip razarao jugoslavenstvo: oni su se svrstali među one koji su tu propast izazivali! I kad su se naši narodi uz dramatične i tragične potrese razočarenja počeli vraćati svaki sebi, "srbikatolici" su postali renegati: s mrtvim dušama i poludjelim srcima; poludjelim zato što su sve više mrzili vlastitu domovinu, vlastito podrijetlo, s mrtvim dušama zato što nikada nisu mogli razumjeti razloge duha."

Gogoljevski... pravo... ili mozda Yungovski...

Sta bi o duhu rekao Frojd?

[Steva]

Ima dosta ozbiljne literature na ovu temu, npr.

Svetozar Borak Srbi Katolici

Jovan Kesar -Jedan slu�aj nasilnog katoli�enja Srba u Jasenovcu

Gramatika Srpskog Jezika Iz 1604.godine

Catena_Mundi_I

Srpstvo Dubrovnika

[mrav]

Hrvati bi se trebali vratiti svojim srpskim korijenima.
Samo zato sto su katolici ne moraju izmisljati novu naciju za sebe.

[primusinterpares]

Samo još Jevreji da se vrate svojim srpskim korjenima i sve će onda za tebe biti potaman

[Nikola]

Za Jevreje se ne bi bas moglo tvrditi takvo sta ali za ove danasnje Bosnjake, stvar jasna ko bijeli dan.

[drugi način]

Postavljeno od strane Nikola

Za Jevreje se ne bi bas moglo tvrditi takvo sta ali za ove danasnje Bosnjake, stvar jasna ko bijeli dan.

Bošnjacima je dobro i ovako, samo što to tebi nije jasno.

[Nikola]

Postavljeno od strane drugi način

Bošnjacima je dobro i ovako, samo što to tebi nije jasno.

Nikad mi i nece biti jasno, zasto izmisljate identitet. Moze biti samo rijec o poremecaju licnosti.
Ako vas nije sramota vasih predaka takvo sta govoriti kako vas samog Boga nije sramota?

[milan]

mislim da je krajnje vrijeme da mi Srbi povedemo racuna sami o sebi,a ne da trijeznimo formirane nacije.
Ko sta zeli neka bude,ajmo raditi za prosperitet preostalog zivlja koje dise srpski da ga uzdignemo a onda ce se oni koji to osjecaju da trebaju i vratiti.

[drugi način]

Postavljeno od strane Nikola

Nikad mi i nece biti jasno, zasto izmisljate identitet. Moze biti samo rijec o poremecaju licnosti.
Ako vas nije sramota vasih predaka takvo sta govoriti kako vas samog Boga nije sramota?

Ma shvatam te u potpunosti, obzirom da tebi mnoge stvari nisu jasne.

[Nikola]

Postavljeno od strane drugi način

Ma shvatam te u potpunosti, obzirom da tebi mnoge stvari nisu jasne.

Dobro si mi ga spustio. Ejvala majstore.

[Aspirin]

ilipenda

(IZ GORNjE DALMACIJE)

Pilip Baklina spavaše, na ognjištu, obuèen, pokriven haljkom, glavom okrenutom ka slabom plamenu, koji je liskao dno lonca, obješena o verige. Zapaljeno smrekovo korijenje davalo je više dima nego plamena; dim je plavio mraènu kuæicu, dizao se pod slameni krov, pokušavajuæi da izaðe kroz jedini otvor na krovu. Vjetar je suzbijao dim, te bi se lice Pilipovo namrštilo, a promolili se krupni, žuækasti zubi pod èetkastim prosijedim brkovima. Kad bi vjetar utolio, dim bi ugrabio priliku da se izvuèe, te se mogahu razabrati: u jednom uglu krevet, ispunjen slamom. ali sav raskliman; u drugom razboj i na njemu njekoliko haljina; prema vratima koš i nad njim naherena polica sa njekoliko komada posuða; oko ognjišta još dva-tri lonca i toliko tronožnih stoèiæa. I to bješe cijelo pokuæanstvo!

U dvorištu" domaæica, Jela Pilipova, sitna žena, ružna, posmatraše na pozitku dva bremenca smrekovih panjeva, pomiješanih sa njekoliko sitnih grabovih cjepanica, što su njih dvoje sa velikom mukom za dva dana nasjekli i prikupili po zabrežju, nad selom. Vjetar je landarao njenim zubunom i kosom bez povezaèe, a ona je namještala panjeve, kako æe tovar izgledati veæi.

U pregratku grizao je Kurjel, sitan, rið, gotovo sijed magarac, tankih nogu, sama kost i koža. Nad njim, na tavancu, bješe složen tovar jeèmene slame, njegova krma za cijelu zimu, a pred njim, na zemlji, bješe rukovijet slame, njegov jutrenji obrok, koji je on grizao lagano, gotovo slamku po slamku. Njegov blagi pogled bio je upravljen èas na domaæicu èas na pijevca i dvije kokoši, što prema njemu èuèahu, gledajuæi ga žalostivo. Oèevidno on ih je žalio, osobito veselu i lijelu Pirgu, te bi rado s njima podijelio svoju slamu, kad bi to za njih hrana bila.

Još dvadesetak takih kuæica, pa onda desetak poveæih, to je selo K. u gornjoj Dalmaciji. Selo se razasulo na jednom rubu ravnice, pod brežuljcima. Mala starinska pravoslavna crkva, sklonila se za najgušæom gomilom kuæa, u sredini. A u zaèelju sela, odvojena, zidala se velika, gospodska zgrada, oèevidno bogomolja, koja bi dolikovala kakvoj varošici, a ne najsiromašnijem selu Petrova Polja.

Jela uðe u kuæu, tresnuvši vratima. U isti mah i vjetar huknu jaèe i plamen bukvu i voda u loncu uzavri, te se Pilip trže, sjede i pogleda mutnim oèima oko sebe. Kad ustade da se protegne, tada se tek vidje da je pravi Pilipenda, kako su ga seljani zvali, jer kad diže ruke povrh glave, umalo ne dohvati ševar na krovu! Bješe krakat, duga vrata i oble glave. Benevreci na njemu bjehu sama zakrpa, a njekada crvena kapa, od plijesni crna, natakla mu se do klepastih ušiju. Kad zijehnu, èinilo se da æe progutati lonac.

Jela izvadi iz koša i stavi pred muža zemljanu zdjelu, u kojoj bjehu oko dvije pregršti kukuruzova brašna, veæma crna, nego žuta. Pilipenda uzdahnu, odmahnu glavom, pa zahvativ polovinu, sasu ga u vrelu vodu, pa mješajom provrti kašu. Jela odnese ostatak, a donese njekoliko zrna soli i spusti ih u lonac. Oboje stadoše gledati kako krklja kaèamak, jeduæi ga oèima. Najposlije Pilipenda skide lonac, izmiješa puru i izruèi je u drvenu zdjelu. Pa iziðoše oboje pred kuæu da se umiju.

Pošto se prekrstiše, poèeše polako, oprezno žvatati, omjerajuæi nesvjesno, brzo i krišom jedno drugom zalogaje. Kad veæ bjehu pri kraju, Jela æe:

- Jadna ti sam, što æu!? Nemam povezaèe! Kako æu sjutra na prièešæe bez povezaèe?

Pilipenda slegnu ramenima, napi se vode, pa izaðe iz kuæe. Žena izaðe za njim. te natovariše magarca. Onda oboje stadoše kao skamenjeni, posmatrajuæi tovar, magarca i kokoši. Ponjekad, trenutno, sukobili bi se njihovi prazni, tužni pogledi, ali bi ih brzo odvratili. Tako izgledahu kao dva kipa, koji olièavaju glad i nemoæ! Najzad opet æe žena, kao za sebe;

- Jadni ti smo, šta æemo? Za ovo neæeš uzeti ni pet šestica, koliko treba za brašno, a ja gologlava ne mogu na prièešæe, te æe se reæi da smo se i mi upisali!

Pilipenda pusti glas, koji je nalikovao na režanje ljuta psa, pa izbuljivši krvave oèi na ženu, zapita kroz zube:

- A hoæeš li da se upišemo u tu... tu... vjeru?

- Saèuvaj Gospode! - reèe Jela ustuknuvši i prekrstivši se.

Onda Pilipenda uðe u magareæi pregradak i donese najbolju kokoš.

Jela, užasnuta, viknu:

- Ma zar Pirgu? Hoæeš da prodaš Pirtu?

Pilipenda samo reèe: "E, ja!" pa dohvata dugaèki štap i poðe za magarcem.

Put je vodio mimo novu crkvu. Pilipenda èu gdje ga njeko ozgo zovnu, ali pljunu put radnika, pa pohita dalje, preko njiva.

Kad stigoše na kolski put, Pilipenda se osvrte na planinu Dinaru, koja se bijeljaše od snijega: tužnim pogledom preleti cijelo Petrovo Polje, koje se crnjaše u suhomrazici; pogleda žalostivo na seoca što se nižu po rubovima i uèini mu se da vidi kako po ravni leti ona strahovita utvara, koja veæ. od èetiri mjeseca davi narod.

To je bilo zimi godine 1843. Zbog neobièno slabe ljetine, još s jeseni, zavlada glad po gornjoj Dalmaciji. Pred Božiæ malo koja kuæa imaðaše nješto žita, a zbog slabog saobraæala u ono vrijeme, žito je sporo dolazilo s mora u gradove, a bezdušni trgovci udariše prevelike cijene. Šumoviti i stoèni krajevi pomagahu se kojekako, prodavajuæi drva, hraneæi se bijelim smokom, koljuæi stoku, prodavajuæi je u bescijenje, ali golo Petrovo Polje, niti ima šuma, ni stoke! Kad se veæ desilo njekoliko smrtnih sluèajeva od gladi, onda opæina drniška, kojoj pripada Petrovo Polje, stade opravljati i graditi putove, plaæajuæi radnike kukuruzom. Snažan i vrijedan radnik, kao što bješe Pilipenda, mogaše zaraditi pola oke kukuruza na dan, a toliko bješe dosta za njih dvoje, jer veæ krajem ljeta otidoše im oba sina u Primorje, u najam. Ali nakon nekoliko nedjelja, opæina prekide radove, a sreska vlast nabavi dosta žita i poèe ga dijeliti narodu na dva naèina: katolicima na poèek (biva, da otplaæuju na obroke u novcu, nakon nove ljetine), pravoslavnima pak poèe poklanjati kukuruz, pod pogodbom da svaki kuæni starješina koji bude primao ishranu mora prijeæi u unijatsku vjeru. Narod se smuti. Agitacija najviše poèe u K., gdje ne bješe druge vjere sjem pravoslavne. Stari iznemogli pop nastojaše da orazumi svoju pastvu, ali baš znatnije seljake strah od gladi nagna da se pounijate. To uèiniše kapitan, aðunto, èauš (seoski knez, zamjenik mu i raznosaè službenih listova) i još sedam-osam domaæina. To se zvalo: "upisati se u carsku vjeru!" Razumije se da je novovjercima bilo zabranjeno ulaziti u pravoslavnu crkvu...

Pilipenda je išao ka gradu za svojim starim Kurijelom, koji je nabadao tankim nožicama, sporo odmièuæi. Ali ga Pilipenda nijednom ne ošinu, niti ga je ikada tukao, jer mu žao bješe svoga staroga i odanoga pomagaèa u ratovanju za opstanak. Pilipenda požali i jadnu Pirgu, koja jednom zarakoli i zalepeta krilima, pokušavajuæi da se otme. On joj reèe: "Ej, moja Pirgo, žao mi te, ali mi je žalije sebe! Oplakaæe te Jela, lje!"

Dabome da je Pilipenda na svoj naèin pomalo i razmišljao o zlom udesu, koji snaðe njega i ostale i da je vezivao na to njeka svoja kratka razlaganja. To mu se najviše vrzlo po mozgu kad bi tako za svojim magarcem išao u grad, a sve se naturivalo u obliku pitanja. Pitao je Pilipenda boga:

- Bogo moj, zašto ti šalješ glad na ljude, kad je meni, jadnom težaku, žao i stoke kad gladuje!? I zašto baš šalješ bijedu na nas težake, koji te više slavimo nego Lacmani, siti i objesni!? Ali, opet, hvala ti, kad dade da smo mi najsiromašniji najtvrði u vjeri, te volijemo dušu, nego trbuh!...

U njeko doba Pilipenda èu iza sebe tutanj koraka; uporedi se i poðe s njim Jovan Kljako. Bješe to živolazan starèiæ, koji je prije dvadeset i pet godina uèestvovao u šibenièkoj buni protiv vladike Kraljeviæa, kad ono htjede da pounijati pravoslavne Dalmatince, a sad Kljako, pod starost, ipak prevjeri! Nazva boga Pilipendi i dodade:

- A, jadan Pilipenda, smrznu li se?

- Valaj da hoæu da se ukoèanjim ovðe, nasred puta, ne bih zažalio!

- A jadan, a što ti... a što se ti ne bi upisao?

Pilipenda odvrati:

- Valaj, neæu, pa sad crkao od gladi! A neæete dugo ni vi svi, pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje!

Kljaku i drutovima mu Pilipenda bješe živi, olièeni prijekor; ipak se nasmija i poèe izvijati:

- Ama, Pilipenda, bolan, orazumi se i èuj me! Ne uèinismo ni mi to od bijesa, niti mislimo ostati u poganiji, nego... znaš... dokle izimimo, dokle opasemo nejaè i èeljad, pa onda æemo lako!

Pilipenda pljunu.

- Ja ne znam hoæete li lako i kako æete, ali znam da vam obraz ne opra niko, ni dovijeka, ni dokle vam bude traga!

Kljako se namršti, te æe oporo:

- Blejiš, Pilipenda, ali æeš i ti biti unijat prije Uskrsa!

Pilipenda stade i viknu:

- Ja se uzdam u mora srpskoga Rista! Ako æe mi pomoæi, hvala mu, ako neæe i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve može i uzeti, i dušu! A ti...

Kljako ga prekide.

- Muèi, Pilipenda, ja sam carske vjere!

- A, pasji sine, - viknu Pilipenda izmahnuvši štapinom... - èekaj da ti pritvrdim tu vjeru!

Ali Kljako pobježe.

Onda Pilipenda, izvan sebe od gnjeva, ovom snagom udari Kurijela. Ovaj stade, okrete glavu i tužno pogleda gospodara, a Pilipenda se postidje, pa ga obuze žalost, te sjede na pervaz od ceste i zaplaka se!

[Aspirin]

U Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.

-----

7.1. Unijaæenje

Za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine postojala je vjerska ravnopravnost. Kada je ponovo došla Austrija, zapoèelo je plansko i organizovano zatiranje pravoslavlja. Glavni zaèetnik ovih ideja bio je sam car Franjo I, izvvršioci predsjednik vlade i ministar unutraènjih poslova, ministari policije i spoljnih poslova amrealizatori namjesnici dalmacije, generali Franjo Tomašiæ a zatim Vencelav Lilienberg. Unijaæenje je bila prva faza u procesu odnaroðivanja srpskog naroda. U ovom poslu poslužio je i episkop Benedikt Kraljeviæ, liènost veoma mutne i prljave prošlosti. Tadašnji srpsko-pravoslavni prvosveštenik u austriskom carstvu, mitropolit karlovaèki stefan Stratimiroviæ, pokušao je 1815. godine da skloni episkopa Benedikta.

Meðutim, episkop je tada pristao da saraðuje sa vlastima na svakom poslu pa mu je to pružalo veliku zaštitu. Znatan otpor episkopovim namerama poèeo je arhimandrit manastira Krupe Gerasim Zeliæ. Episkop je uspeo da 1820. godine skloni arhimandrita iz Dalmacije – najpre u Beè a potom u Budim gdje je ostao do smrti. U meðuvremenu, narod i sveštenici pripremili su ubistvo episkopovo. Ali nisu ubili pravu liènost. Vlast je kao glavnog organizatora oznaèila sveštenoslužitelja Kirila Cvjetkoviæa. Usledila su i masovna hapšenja viðenijih Srba i njihova kažnjavanja.

Takvo obezglavljivanje naroda omoguæilo je nove talase unijaæenja. A poèelo je u okolini Drniša: dvojica sveštenika, Petar Krièka iz Krièaka i Marko Busoviæ iz Baljaka, vodili su razvratan život pa ih je vladika Josif Rajaèiæ pozvao na odgovornost. Oni su tada pristali na sve ponude vlasti na unijaæenje. Vlast je toliko protežirala unijaæenje da je nekolicina Srba odluèila da ubiju unijatske sveštenika. Oni su to i pokušali 1834. godine ali polovièno-ubili su samo sveštanika Patra Krièka. A vlast je tada završavala dvije velike crkve u okolini Drniša u Baljcima i Krièkama. Namesnik Lilienberg je uspeo da skloni vladiku Josifa Rajaèiæa iz Dalmacije. Novi vladika postao je Pantelejmon Živkoviæ, tadašnji arhimandrit manastira Rakovica u Fruškoj Gori. Navi vladika najpre je morao da gasi opasna žarišta u okolini Drniša i u Vrlici. I kada je on poèeo da radi kao pravi prvosveštanik, 1835. godine usledilo je premještanje na novo vladièanstvo u upražnjenu eparhiju Budimsku.

Premještanje je bilo po nareðenju cerevom. Unijaæenje je vršeno do 1841. godine kada je namjesnik August Turski objavio carski dekret protiv prozelitizma. Car iz Beèa objavio je 1848. godine Patent o vjerskoj toleranciji koji je oznaèavao jednakost vera. Po nekim podacima, u Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.

[Aspirin]

U progonima pravoslavlja istakli su se, uz jezuite, narocitom zestinom neki zagrebacki i senjski biskupi.

Od zagrebackih, bio je najgori srpski odrod Petar Domitrovic, kom su roditelji bili pravoslavne vere. Od senjskih biskupa istakao se narocitom mranjom Brajkovic i benedikt Vinkovic i fanatik i necovek Marko Mesic, njegov namesnik.

Ovaj verski fanatizam, dugo vremena prigusen liberalnom verskom politikom posle 1781, izbio je strahovitom snagom, kao neki prividno "mrtvi vulkan" 1941-1945.

[Aspirin]

HPC je, dakle, 1861. "zaceo" Eugen Kvaternik. Od njega, najblizeg suradnika "Oca domovine" Ante Starcevica, do suvremenih ("pravih") pravasa, nitko nije protiv pravoslavlja. Samo (?) su protiv srpskog pravoslavlja. Po pravasima, pravoslavci koji zive u "hrvatskim zemljama" (okvirno - sve zapadno od Drine) moraju biti hrvatske nacionalnosti, istina, pretezito vlaskog porijekla.

S obzirom na to da u doba budjenja nacionalne svijesti nije utemeljena neka(kva) hrvatska autokefalna (samostalna) crkva, njezino je mjesto zauzela Srpska pravoslavna crkva, te je, govore pravasi, za srpstvo uspjela pridobiti i vec pohrvacene potomke Vlaha. Kvaternik je u pravoslavlju vidio odnarodjivanje na vjerskoj osnovi: od vlaske "sirovine" nastaju Srbi, a ne Hrvati. Istodobno je pravoslavce i idealizirao: najbolji su, tj. bili bi najbolji Hrvati - oni koji se nisu "onecistili" romanskim i germanskim utjecajima.

Na tome tragu, Ante Pavelic je smatrao da su Hrvati upravo zbog pripadnosti rimskoj Crkvi ostali bez vlastite crkve kao vaznog oslonca, odnosno da je odanost Rimu bila naustrb hrvatskim narodnim i drzavnim teznjama. Stovise, Ivan Muzic u svojoj knjizi o Pavelicu i nadbiskupu Alojziju Stepincu navodi da je (buduci) Poglavnik prije Prvoga svjetskog rata bio medju pripremacima HPC-a, i cak je sam kanio postati pripadnikom te vjerske zajednice:

U (HPC) "Pravoslavnom kalendaru" za 1943. Pavelic se uzdize do "dobrotvora i zastitnika hrvatskog pravoslavlja". Bez obzira na to sto je RH daleko od NDH, ostaje pitanje od kojeg bi "materijala" bila (sa)gradjena eventualna HPC. Sve da i vise ne bude politickih "babica", odnosno da HPC bude specificno ozbiljenje ljudskog prava na ostanak u "pradjedovskoj" vjerskoj zajednici, odlazak u drugu ili formiranje trece zajednice, koliko bi ona imala izgleda za samostalni, "organski" razvitak (vodjen Duhom svetim)?

Ne moze, eto, stotinjak Hrvata kojima se dopada bogatstvo istocne liturgije kanonski utemeljiti HPC. Zbog sarenije ponude u vjerskom supermarketu (hrv: velikom trgoviscu) nece ni hrvatski katolici istocnog obreda prelaziti u HPC. Uostalom, oni vec dugo u Krizevcima imaju svoje vladicanstvo (aktualni je eparh Slavomir Miklovs). Zastupnici obnove HPC- a ukazuju na primjeru, eto, Pravoslavne crkve u Madjarskoj, koja ne okuplja vecinsko stanovnostvo nego Rumunje, Grke i slicne. No, ta vjerska zajednica podlijeze jurisdikciji Moskovske patrijarhije.

A cija bi, bar u prvo vrijeme, HPC bila "ispostava"? Mnogo su veci izgledi da bi bila pod Beogradom nego pod Carigradom (Ekumenskom patrijarsijom), a i kad bi HPC htjela doci pod vlast ekumenskog patrijarha, gotovo je nemoguce da bi on na to pristao a da mu beogradski brat u prvosvecenstvu ne bi prebacio "zarivanje noza u ledja". Osim toga, potencijalna "baza" HPC-a - Makedonci i Crnogorci - vec su formirali svoje crkvene opcine, te zele biti dijelovima makedonske i crnogorske crkve (kojima SPC ne da samostalnost).

Sve u svemu, "stado" bi mogli biti jedino Srbi. Koji bi se prelaskom u HPC osvetili vladikama i svecenicima SPC-a koji su ih 1991. ostavili na cjedilu, bez duhovne podrske? Dobro, cak i da nastane neka "kriticna masa" vjernika, tko bi bili duhovnici? Bi li jereja iznajmila neka od ukrajinskih pravoslavnih crkava? Cak da se popovi nekako i nabave, odakle bi se stvorili redovnici, kaludjeri od kojih bi se mogli "proizvoditi" arhijereji (episkopi)? Ili bi opet dosao neki Germogen?

[Aspirin]

THE WORST KILLERS OF MODERN TIMES!

[Aspirin]

Naseljavanje Srba
po Hrvatskoj i Dalmaciji

BORBA ZA VERU I NARODNOST Prvi veliki nasrtaj na pravoslavlje, s pokusajem unijacenja, izvrsen je u Varazdinskom Djeneralatu. Izvrsili su ga zagrebacki biskupi N. Stepanic, pa P. Domitrovic, Vinkovic i drugi.
Kako je napred receno, srpski mitropolit Vasilije presao je ia manastira Orahovica u turskoj Slavoniji u ovaj Djeneralat 1595 g. On je podigao manastir Marcu i u njoj bio do svoje smrti 1609 g.
Biskupi su hteli zadrzati zemlje na koje su Srbi naseljeni. Drzali su da ce to biti lakse ako ih pounijate. Materijalni interes slozio sa s verskim i oni su posli odlucno na posao.
Kad je pecki Patrijarh postavio novog vladiku Simeona Vretanju progonjen od Domitorvica, ovaj vladika prima uniju. Narod srpski o tomr nije imao pojma, jer su crkveni obredi, praznici, nosnja svestenika jednaki. Razlika je samo u tom, sto unijati priznaju Papu. Njega potvrdi za vladiku "katolickih Srba grckoga obreda" 1611 g. Papa Pavao 5.
Nadvojvoda Ferdinand (od 1619 do 1637 car), najgori Habzburgovac, fanaticni rimokatolik koji je unistio protestante u Austriji, u more krvi zalio Cesku i Austriju, danju klao, a nocu se na kolenima molio Bogu za oprostaj grehova, bio je tada zapovednik cele Krajine. On naredi da vojna vlast mora oruzanom rukom pomoci sirenje unije medju "nevernicima", ako bi se oduprli.
Tako je osnovao u Marci unijatsko vladicanstvo. Izredjalo se desetak vladika. Marcanski kaludjeri ostali su pravoslavni, a bili su potajno, i nekoliki od vladika. Narod nije hteo ni da cuje za uniju. Osmi je bio pravi unijat, vaspitan u Italiji. On se usudio da u Karlovackom Djeneralatu pozatvara sve pravoslavne crkve, a u Varazdinskom je izazvao bunu Srba 1672 g. Posle bune bilo je 14 lepavinskih kaludjera osudjeno na galije i svi su tamo pomrli. Iste godine osudjen je na galije i gomirski iguman Simeon Nijemcevic. I drugi mnogibili su osudjeni na druge kazne. Godine 1678 ogorceni Srbi pokusaju da spale Marcu. Ka d je Srbima na silu otet srpski hajducki harambasa Tomasevic zapali ga 1787 g. , te unijatske vladike prenosose svoje srediste u Pribic kod Karlovca, pa u Krizevce. Od manastira stoje rusevine, jer su ga Srbi opet zapalili, kad su ga unijati obnovili. Mislili su: kad ne moze biti nas, koji smo ga sagradili, nece biti ni unujatski"
Iako su srpske privilegije bile protegnute i na Hrvatsku, o tom se nije vodilo racuna ni u Karlovackom Djeneralatu. I, cim je savladana Rakocijeva buna i zavrsen spanski nasledni rat, otpocela je na Baniji, u Lici i na Kordunu besna hajka na Pravoslavlje. Potvrde privilegija nikad nisu proglasavane, pa su se vlasti gradile da za njih ne znadu. Zagrebacki i senjski biskupi, uz pomoc karlovackog generala Josipa Rabate (1709-29) zarili su i palili.
Dve bestije u Lici besnele su: Senjski Biskup Adam Ratkaj i kapuciner arhidjakon Marko Mesic, koji je proterao episkopa - mitropolita Ljubojevica. Postavljenim srpskim vladikama nije se dopustalo da vrse svoju vlast. Narod je terorizovan. Tada su pretnjama i silom, porimokatoliceni: Adzije, Starcevici, Radosevici, Mandici, Vuksani, Pavlovici, Budusavljevici, Vukelici, Petrovici, Uzelci, Vukovici, Doseni i drugi. Gdje je Srba bilo manje nisu mogli teroru odoleti. U Baniji oduprli su se Srbi oruzjem, da priznadu unijatskog vladiku. U Lici su Srbi, gde se moglo, palili onima koji bi preverili sena, zgrade i ubijali ih i to je zadrzavalo otpadnistvo.
Cim je doslo do rata s Turskom 1716-18 g, popusti se. Podmukla jezuitska politika Austrije prema Srbima izbija iz uputstva vrhovne krajiske komande generalu Rabati u Karlovcu. U njoj se kaze da se verski pritisak ublazi zbog rata. Cak mu se naredjuje da upotrebi i vojsku protiv unijatskog biskupa, ako nastavi s nasiljima. Za katolicku veru neka se radi diskretno.
Moze se misliti sta je radio unijatski vladika Rafailo Markovic, kad mu se vojskom pretilo.
Posle rata otpoceo je opet pritisak. 1727 i 1729 g. naredjeno je bilo iz Beca da Srbi moraju slaviti cak glavne rimokatolicke praznike, da vladike ne smeju putovati po svojim eparhijama bez dozvole drzavnih vlasti i tako dalje.
Isti ovakav pritisak vrsen je bio i u delu Srbije koji je dobiven Pozarevackim Mirom 1718 g., zaslugom pobeda Eugena Savojskog. Zato Srbijanci, u ratu 1736-39 g., pristanu listom uz Turke, te Austrijanci budu isterani iz Srbije. I ovo je bila sreca za buducnost Srbije.
Iako srpske vladike izgubise slobodu kretanja, narodu je bila uteha sta su medju njima.
Godine 1737 umre vladika banovacki St. Ljubibratic, 1739 licki D. Ljubotina, a Simeon Filipovic, vladika severinski (kod Belovara) 1736 g. bacen je u zatvor, u kom je umro. Svi Srbi u Hrvatskoj ostali su bez vladika. Nove nisu postavljali, a to medjuvladje upotrebe jezuite, da Srbima u celoj Hrvatskoj manetnu unijatskog vladiku Teofila Pasica. Ali Pasic rdjavo prodje. Kaludjeri u Gomirju nisu mu dali konaka, u Metku u Lici pokusaju ga ubiti kuburom. Jedan licki pravoslavni pop izmlati ga preko ledja lopatom kojom je prevejavao zito kad mu je doslo na guvno, narod mu nije hteo davati podvoza. Pasic se vise nije usudio zaci u narod.
U to poet rat spase Srbe. Nova carica Marija Terezija zaplete se u osmogodisnji rat s Fridrihom Velikim. Opet su silno trebali Srbi. Tako carica potvrdi 24 aprila 1743 g. srpske Privilegije i u potvrdi oda Srbima ono cuveno priznanje, na koje se toliko ljutio, posle 130 godina, dr. Ante Starcevic. Rekla je da se Srbi "kupivsi sebe za svoje novce ratne potrebe, dobro snabdeveni junacki i hrabro bore, skupa sa nasim cetama po Bavarskoj, Ceskoj i Italiji u sadasnjem ljtom ratu".
Tako bude potvrdjen i gornjokarlovacki vladika Pavle Nenadovic i banovacki Aleksije Andrijevic. Srbi su samo svojom krvlju olacali za svoj bedni nacionalni opstanak.
Ovako je isla kako- tako, dok nije 1754 g. za karlovackog generala dosao fanaticni rimokatolik general Petaci, rodom trscanin. On je bio zamenio djenerala varazdinskog i dobio novi polozaj kao nagradu za pokusaj silovitog nametanja unije u Varazdinskom Djeneralatu.
On je pokusao suhim zulumom. Najprije je svecenicima pravoslavnim nametnuo krajiske vojne duznosti. Potom ih je, za masto, davao zatvarati, okivati i batinati. Ogulinski pukovnik Anton Losi dao je 100 batina na kapi u Ogulinu svesteniku Aleksi Gacesi, okovao ga, bacio u zatvor i vezao kvrgu, a posle nedelju dana predao sudu, hdje je dokazao da je nevin. Iako se cestiti i hrabri vladika Danilo Jaksic zalio, ovaj pukovnik je iste 1756 g. unapredjen za generala. Petaci ce u Zumberku dati srpske svestenike i kaludjere vezati uzetima za jasle i tako iz jasala pojiti i hraniti ih.
Petaci je drzao da ce ovako potpuno srusiti ugled svestenika u narodu i lakse sprovoditi uniju.
Iako je carica 1755 g. dozvolila zidanje crkava u Smiljanu, Korenici, Debelom Brdu, Komicu, Dabru, Vrhovinama, Budackom i Kosinju, on je to gradjenje ometao godinama.
Zabranio je svestenicima da obilaze suznje u tamnicama, pricescuju na smrt osudjene, kojima su smeli dolazioti samo fratri, maredio da nijedan pravoslavni svestenik ne sme uopste doci u Karlovac.
Naposletku, ovaj nevaljali penzionisan je 1763 g., posto je dokazano da je krivo obavestavao Dvor.

[brzigonzales1]

Postavljeno od strane Pegaz123

Gogoljevski... pravo... ili mozda Yungovski...

Sta bi o duhu rekao Frojd?

Arthur Schopenhauer

Je li i dalje "Dalmacija u mom oku".

[brzigonzales1]

Postavljeno od strane milan

mislim da je krajnje vrijeme da mi Srbi povedemo racuna sami o sebi,a ne da trijeznimo formirane nacije.
Ko sta zeli neka bude,ajmo raditi za prosperitet preostalog zivlja koje dise srpski da ga uzdignemo a onda ce se oni koji to osjecaju da trebaju i vratiti.

Vrlo jednostavno, zbog toga što se ni jedna crkva ne može odrežći onoga što je nekad posjedovala (SPC _ Pećka patrijaršija i limes turskih osvajanja) - to bi značilo da nazaduje.
Zato i to negiranje različitosti naroda i nacija u kompletnom okruženju - toliko puta u krvi diskreditovano.
Pozivanje na neku "interesantnu" literaturu i "naučnost" je demagoška magla u službi gore navedenog.

[brzigonzales1]

Postavljeno od strane Aspirin

THE WORST KILLERS OF MODERN TIMES!

CRTL +C, CRRL -V - guraj u bezdan do kraja.

btv za tvoju informaciju - P.G. nije autor pisma nego buraz od onoga "bio je loš političar i nikakav čovjek"

Tema nije unijaćenje - nego srbikatolici - (Dubrovnik, srbikatolici, pijemontizam, sveslavenstvo, ...), nepokatoličeni....