[himmel]

Originally Posted by brzigonzales1

"Trenutak prije toga Tatalović je razgovarao s jednim od svojih štapskih oficira, M. S. Stankovićcem, koji se prisjeca da je razgovor tekao otprilike ovako:
Sto mislis svemu ovome?« zapitao je Tatalovic.
»Nije baš obecavajuće.«
de li je moguce da će nas izdati?«
»Moguće je.«
»Što cemo onda?«
»Ako je moralna i politička mudrost takozvanog civiliziranog i krsćanskog Zapada takva, onda Bog nek pomogne Evropi i svijetu.«
Stigao je i trenutak izdaje. Miodrag Radotić bio je jedan od rijetkih oficira
koji je takoder pobjegao i živo se prisjeća scene:
Bio sam posljednji koji je trebao uci [u putnicki vagon] i pronasao sam prazno sjedalo
u kutu blizu prozora. Preko puta sjedili su Vasiljević, Boža Najdanović i njegova žena.
Bila je trudna. Prozor vagona bio je razbijen, pa su kroz njega kapi kiše padale u vagon. Ustao sam i pokusao svojom kabanicom pokriti prozor. Skamenio sam se kada sam pogledao kroz prozor. Mogao sam sarno zamucati - »partizani«. Moj prijatelj Milovan pogleda kroz prozor i nasmrt se prestraši. Iz željeznicke stanice partizani s puškama
u rukama trcase prema putnickom vagonu.
U vagon ude oficir s desetak partizana.
U to vrijeme (obavjestio me Vladimir Ljotic) bilo mi je sasvim jasno da smo izdani i izručeni Titovim komunistima. Bas u tom trenutku imao sam na umu sarno jednu misao:
ni tren ne mogu ostati u vlaku s komunistima. Bez obzira na sve - moram pobjeći! Prozor kroz koji sam ugledao kolodvorsku scenu, kao i svi prozori na stocnim vagonima,bio je blokiran rešetkama. Okrenuh se. Nekim je čudom prozor na dijagonalnoj strani vagona bio bez resetki. Progurao sam se preko, hodajući preko lezećih. Vlak je postajao sve brži. Ubrzo ćemo stići do tunela. Ni sekundu nisam smio izgubiti.
Zgrabio sam šipku kojom se obično otvaraju vrata vagona, popeh se gore i prvo gurnuh
noge kroz prozor a zatim se i bacih kroz njega. Sve sto sam čuo dok sam to radio bio je
nečiji uzvik: »Ne budi budala! Ubiććs se!« Znao sam za rizik, ali nisam čak ni pogledao
kamo skačem, na most, u provaliju ili u rijeku. Znao sam sarno da trebam izaći iz vlaka. Nisam čak ni pao na leđa, sarno sam lako dodirnuo do i odmah se uspravio.
Znajući da dolazi oficirski vagon s partizanima, legao sam uz nasip i u tom položaju
ostao dok se vlak nije izgubio iz vida. Tada sam potrčao i sakrio se u zbunju pored tračnica. Spasio me ustvari teški pljusak; iz svog sam skrovišta naime na udaljenosti od oko200 metara s desne strane vidio nekoliko britanskih vojnika koji su i dalje pazili na blokirano područje, no zbog svojih su kabanica mogli vidjeti sarno naprijed.
Ostao sam na tom mjestu oko dva sata, jer sam očekivao da ce nas treći i četvrti puk isto tako biti dovezen do Maria Elenda; njihov je pokret bio predviden u podne. Međutim, ubrzo se pokazalo da se to neće dogoditi. Iz svog skrovišta vidio sam da britanski kontingent povlači svoje strafe i tenkove. Za jedan čas, Maria Elend postala je stanica utvara bez duše na vidiku.
Vladimir Ljotic pokrenu se da pronade mjesto gdje ce provesti noc. Pretvarajući se da je francuski radnik koji se pokusava vratiti kući, naišao je na seljaka koji mu je dopustio da prespava noć u njegovoj štali. Sljedećeg dana (25. svibnja) odluči vratiti se u Viktrinski logor kako bi svojim drugovima izdao opće upozorenje i organizirao bijeg u neko sigurnije utočiste."


- Nije prolem što neki neznaju tuđu povijest ali ne znati svoju...
Zlonamjerni komentari ili neznanje?

To ti meni nesto prebacujes???