Dodji u moj cardak!...Samu mi je zima...
Svi duseci moji za te su prostrti...
Hocu poljubaca u kojima ima
i vatre, i sunca, zivota i smrti!...
Tvoji zagrljaji neka budu zmije,
Neka stezu divlje uz vihore zara!
U njima da umrem, Serifa, sto prije,
Mirisuci baste, tvojijeh njedara...
Zeljan sam ljepote, i zenskoga stasa,
grceva i slasti, smijeha i vriska,
pomame i ognja, i miloste tajne...
Hodi! Neka ti se sva dusa zatrese,
i po mojoj sobi, ko procvale rese,
Svog proljeca prospe pahuljice sjajne...
Aleksa Santic
__________________
Cudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni, i jos cudnije kako cesto nam bas to nedostaje...
|