Ko nasom nevinom krvlju zaliva njive nase?
Ko svestenike kolje i crkve nase plavi?
Ko raspetoj Srbiji prinosi octa case?
Ko su to? Huni, Goti, Avari ili Vandali?
Il Logombarderi, Cvevi, Tatari ili Laburci
Sto decu nasu kolju, siluju nase zene?
O; nisu avaj, Varvari nekulturni,
Vec sinovi HRVATSKE kulturne prosvecene.
Znam te junake dobro, istorija je njina
Puna casti i pobednih fanfara
Usne im jos rumene od pobednickih vina
Slaveci svoje pobede, Nemaca i Madzara,
O ironijo jada. Njihova povjest redja
Tudjinske kraljeve, plemstvo, grofove i barone
Pred kojima su ropski, pseci savijali glavu
Ljubeci korbac Peste i carske Vibandone.
Gde behu kad je Dusan tresno Vizant smelo
I kada ga njina crkva svojim vojnikom zvala,
Mome narodu kad je slave ljubila celo
I kad ga pobedna pesma zdravila sa cinbala.
Gde behu na Kosovu, kad svoje seljacke grudi
Stavljasmo kao stit gvozden pred divlju tursku buru?
Gde behu kad moj seljak, kaludjer, knez i sebar;
Branjahu njihovu "TISUCULJETNJU KULTURU"?
Gde behu na Rudniku, Kumanovu i Iverku
Ostrvu Vidu, Bardanjolu i Skadru?
O "ti junaci" tad sa puskom na nas su isli
I silovali nam zene po ravnoj Macvi, Jadru?
Nigde ih tad ne bese, lizahu ropski lanac
Zivljahu zivotom skota, bejahu marva i roblje:
Dok onaj mali, prosti i prezreni Srbijanac
Nizase pobede sjajne i dece svoje groblje.
O; kada crnom robu lance raskovasmo,
Bracom ih nazvasmo svojom, kraj srca metnusmo svoga
I za njih ime, zastave i istoriju dasmo,
I iz prasine ih digosmo na tron nasega Boga.
A uzdar šta nam bese? Izdaja i Janka Pusta,
Lazi, klevete gnusne od kojih gori lice,
Spaljene crkve, groblja ^nevine dece nase,
I kruna svega "BRACA" postase kraljoubice.
Ne, ne mi nismo braca, mi nismo krv iste krvi.
Mi nismo kopali oci, ni sekli zenama dojke,
Mi nismo decicu klali, mi nismo vadili srca.
Mi nismo deca iste slovenske majke Bojke.
Procice dani ovi skrguta zuba i placa
Procice dani ovi golgotskih iskusenja.
Sa ruba nase njive bec sija ostrina maca
Osvete , i sija sunce, naseg vasrksenja
Presudi Boga pravde neće tad niko izbeci,
Pred tim pobednim macem niko se neće skriti
Tu presudu ce nasa poklana deca izreci.
Hrvati neće biti, Hrvata ne sme biti.
Nece ni tada pomoci plast nekih jugoslovena.
Dosta smo dugo gajili na srcu svome zmiju,
Ocevi sto ne digose to ce sinovi dici
Nasega cara Petra i nasu CAR SRBIJU.
Vojislav Ilic Mladji
|