|
General potpukovnik
Datum registracije: 17.05.2003.
Poruke: 8283
|
1.14.1.1. M A S O V N E T UČ E
1.14.1.1.1. Na Petrovdan, 12. jula 1992. godine, na mestu Velika, na putu od Bradine ka Metkoviću, poginulo je 9 muslimanskih vojnih policajaca koji su upali u zasedu. Po svoj prilici su ih ubili Hrvati.
Dokaz: svedok 221/94-3/1.
1.14.1.1.2. Muslimani su to pripisali Srbima i za to okrivili one preostale iz Bradine. Tada je iz osvete ubijen veliki broj Srba u Bradini i drugim selima, spaljeno je mnogo kuća, veliki broj je uhapšen i odveden u logore. U zločinima se isticao BALIĆ REDžO, pošto su, navodno, bili ubijeni i neki njegovi rođaci. Odmazda nije mimoišla ni logoraše u Čelebićima.
1.14.1.1.3. U hangar je upalo više stražara, po nekima 12, na čelu sa DELIĆ HAZIMOM i prebili sve logoraše odreda držalicama i metalnim delovima lopata (a kada bi se držalica polomila, nastavljali bi sa ostatkom), bezbol palicama, debelim fosnama, gredama za pokrivanje krova prečnika 8 cm dž 5 cm, čizmama i dr.
DELIĆ je naredio, tada, da svi "Bradinjaci" budu prebijani svaki dan po tri puta. Pored njega, u ovoj tuči su se isticali "ZENGA", EDO zv. "MUF", MACIĆ zv. "MAKARON" i DEDIĆ OSMO.
Dokaz: svedok 488/94-1, 243/95-12, 243/95-8, 260/94 i 243/95-7.
1.14.1.1.4. U tunelu "9" su prošli još gore. Tamo je ista "ekipa" sve prebila i ujutru i uve če.
Dokaz: svedok 488/94-4.
1.14.1.1.5. Dok su 12. avgusta 1992. godine predstavnici MCK-a, koji su tada po prvi put došli u logor, popisivali logoraše u "6", DELIĆ HAZIM je naredio da se svi u tunelu "9" prebiju, zbog toga što su, prema rečima svedoka 243/95-12, a i drugih, ispričali kakvo je pravo stanje u logoru i kako se sa njima postupa.
1.14.1.1.5. Svedok 412/94-23 opisije: "DELIĆ je sve izveo napolje, naredio da posedaju, da stave ruke iza vrata sa ukrštenim prstima, a onda je oko 20 stražara počelo sistematski da prebija. Na kraju je DELIĆ prebacio stražarima kako ne udaraju dovoljno jako, te je on svakog nekoliko puta snažno udario bezbol palicom po leđima. " Zatim su vraćeni u "tunel". Svedok je, od početka svog zatočeništva u logoru, tada najviše prebijen. Bio je u veoma teškom stanju, tako da su ga tog dana prebacili u stacionar, gde ga je pregledao dr M. R. Tu je bio dve sedmice, a onda je prebačen u "6".
1.14.1.1.6. U "tunel" su tada ušli DELIĆ i "FOČAK" i tukli logoraše. Posle su ih izveli napolje i svedok 488/94-5 dalje opisuje:
"... naredili su nam da sednemo u kanal i da stavimo ruke iza vrata sa ukrštenim prstima. Tu ih je bilo puno, pa su sve jedan po jedan išli od jednog do drugog zatvorenika i svaki nas je po jednom udario snažno. Udarali su nas najčešće nogama na kojima su imali teške vojničke čizme. Dok sam bio pri svesti, brojao sam i dobro se sećam da sam zadobio 14 udaraca u desnu stranu, koja mi je već bila teško povređena, i dva u levu. Zatim sam izgubio svest. Kada sam došao svesti osetio sam da me još uvek tuku...".
Ovo je trajalo više od dva sata, sve dok OSMAN DEDIĆ nije javio da predstavnici MCK-a napuštaju hangar i idu ka "tunelu".
1.14.1.1.7. Svedoku 488/94-3 su tada slomljena dva rebra. Bio je u jako teškom stanju, pa je prebačen u stacionar gde je bio 8 dana, a zatim je vraćen.
1.14.1.1.8. U hangaru "6" svi su morali da se skinu do pola goli, da kleknu na beton i da stave ruke iza vrata. Tukao ih je "FOČAK" sa više stražara, uglavnom, čizmama u grudi i drugim predmetima, tako da su svi prebijeni. DELIĆ je bio tu i naređivao koga da tuku. Ponekog bi preskočio.
Dokaz: svedok 488/94-1, 243/95-8 i 488/94-2.
1.14.1.1.9. Logoraše su tukli DELIĆ, "CRNI", "ŠOK" po nacionalnosti Šiptar, "FOČAK" i drugi. Svedok 488/94-7 je bio sav crn po leđima i dva dana nije mogao da ustane.
1.14.1.1.10. Svedok 488/94-4 je zadobio 19 udaraca po levoj i četiri po desnoj strani tela. Kada su narednog dana ponovo došli predstavnici MCK-a, opet su ih tukli.
1.14.1.1.11. Prema izjavi svedoka 488/94-6, stražari koji su išli jedan za drugim sve su ih prebili, udarajući svakog ponaosob. On je imao poseban tretman. Iza njega je stajao "FOČAK" koji ga je, pošto bi ga udario svaki stražar, šutirao čizmama po leđima i bubrezima.
1.14.1.1.12. Slično svedoče i svedoci: 221/4-6, 260/94, 243/95-4, 221/94-1, 243/95-7, 509/94-5 i 283/94.
1.14.1.1.13. DELIĆ je jednom prilikom saznao da su logoraši napravili karte i da igraju. Ušao je u hangar sa ČAMDžIĆEM i još nekoliko stražara. Pitao ih je ko je igrao karte pa su neki ustali. Svakog logoraša je udario četiri puta lopatom po leđima i krstima, a zatim je izdvojio M. V. i tukao ga lopatom sve dotle dok mu se držalica nije dva puta polomila. M. V. je pao u nesvest. Polivali su ga vodom, a zatim ga je DELIĆ naterao da se skine go i da takav ide po hangaru da bi svi mogli da vide povrede na njegovom telu. M. V. je izbezumljen pokazao na nekoliko njih kao da su i oni imali karte. DELIĆ je sve postrojio pored zida, licem ka zidu, sa rukama podignutim iznad glave i naslonjenim na zid. Tukao ih je fosnom, držalicama lopata i sl. dok sve nije prebio. To su bili: Đ. D, B. D, S. N, ĐORĐIĆ RAJKO, Đ. M, Đ. N, Ž. N, M. B. i još neki. DELIĆ je svedoka 488/94-5 tukao lopatom sve dok ova nije pukla, a zatim ga je udarao držalicom sve dok nije ostalo malo parče, koje mu je zabio u leđa. Posle su ga odvukli na njegovo mesto. Dvadeset dana je bio nepokretan. Svedok 243/95-8 kaže da ovog puta nije padao u nesvest, ali je od bolova mokrio u gaće.
Dokaz: svedok 488/94-3, 488/94-1, 221/4-5 i 488/94-6.
1.14.1.1.14. Poslednja masovna tuča je bila oko 1.12.1992. godine, po nekima 3.12, kada je za komandanta došao MAKSUMIĆ MIRSAD. DELIĆ je ušao u "stacionar" u kome su bila smeštena 32 poslednja logoraša. Prozivao je one koji su pokušali da se prebace na srpsku teritoriju posle pada Bradine. Prozvao je 18-oricu i izveo ih napolje. Morali su da sednu na zemlju i da stave ruke iza vrata. Sražari su ih prebijali, a DELIĆ je sedeo sa strane sa nekim devojkama i posmatrao. Svedoka 221/4-5 su tukli MRNDžIĆ KEMO, iz Konjica. KEMO koga su zvali "CRNI" iz Foče, ČAMDžIĆ i "FOČAK". Polomili su mu četiri rebra. Padao je više puta, polivali su ga vodom i nastavljali da ga tuku. Nije gubio svest, jer ga nisu tukli po glavi, ali je gubio vazduh i povraćao. Svedoka 65/1-95 su tukli KEMAL MUDERIZOVI Ć, NERMIN, ESO i VAHID. Tako su svi prebijeni.
Sutradan je njih 20, od toga 15 pretučenih, moralo da istovari iz šlepera 100 tona brašna u džakovima od po 50 kg.
Dokaz: svedok 488/94-1, 488/94-4, 488/94-6 i 243/95-8.
1.14.1.1.15. Pored ovih, bilo je i drugih masovnih prebijanja.
1.14.1.1.16. 488/94-6, svedo či da su ih sutradan, po dolasku 1.06.1992. godine, sve izveli napolje, postrojili ih uza zid i prebili. To je trajalo oko 2-3 sata. Tukli su ih nogama i raznim predmetima, a DELIĆ bezbol palicom. To su radili DELIĆ i "ZENGA". Kasnije su tukli njega i druge na isti način. Svedoka su i po nekoliko puta dnevno izvodili i prebijali. Pored njega, najviše su tučeni: Ž. Ž, Đ. D, K. R, M. D. i K. M. Posle dolaska MCK-a, manje su ih tukli. Oko 22. jula, M. V, S. N, K. R. i D. J. su iz "6" prebačeni u "9", gde ih sa svedokom svakodnevno prebijaju. Tukli su ih: DELIĆ, MRNDžIĆ KEMAL, zv. "KEMO", MUDERIZOVIĆ KEMAL, TANĐIĆ ZAJKO i ŽILIĆ NERMIN.
1.14.1.1.17. DELIĆ je u toku dana ulazio u hangar sa grupom stražara i prebijao sve logoraše. Morali su da ustanu i da dignu ruke iznad glave, dok je on išao od jednog do drugog, udarajući svakog po tri puta. Kada bi se umorio, jer ih je bilo oko 250, onda bi neki od stražara, koji su bili s njim, nastavio da udara. To su radili lopatom, držalicom od lopate ili bezbol palicom. DELIĆ se okomio na M. V. i ĐORĐIĆ RAJKA. Kada bi sve prebili, on bi ponovo tukao njih dvojicu.
Dokaz: svedok 221/4-6.
1.14.1.1.18. Više puta su svi izvođeni u dvorište, terani da sednu na beton i da sagnu glavu ispred sebe, a onda bi ih stražari udarali nogama, rukama i raznim predmetima. Ovo je najčešće radio DELIĆ, a bio je prisutan i MUCIĆ PAVO.
Dokaz: svedok 221/4-5.
1.14.1.1.19. Svakog jutra su vršene smotre. Nekad su vršene i po nekoliko puta dnevno. Za vreme tih smotri uvek su prebijani M. V, za koga svedok misli da je dobio najviše batina u logoru, S. N, B. D, V. R, ĐORĐIĆ RAJKO i drugi.
Dokaz: svedok 488/94-1.
1.14.1.2. GRUPNA I POJEDINAČNA PREBIJANjA
1.14.1.2.1. HANGAR - "6"
1.14.1.2.1.1. Opšti prikaz daje svedok 100/94. On navodi da su ih prvih 10 dana tukli isključivo noću, izvodeći i prebijajući pojedine zatvorenike. Kasnije su ih tukli i danju i noću. Prebijanja i mučenja su naročito učestala posle 13. jula. Svedoka su tukli dva do tri puta, a neke su tukli i 20 puta. DELIĆ bi, uvek kada bi ulazio u hangar, tukao S. N. U hangar je inače ulazio najmanje pet puta dnevno, a dešavalo se da se to ponovi i 10 puta dnevno. Naređivali bi da logoraš stane uspravno, da raširi noge i da stavi ruke iza glave, a onda bi ga udarali čizmama u predelu slabina i drugih delova tela. Oslabeli i iscrpljeni ljudi su brzo padali u nesvest. Terali su ih da ustanu i nastavljali da ih tuku. Takođe su ih tukli i bezbol palicama, rukama i raznim predmetima.
1.14.1.2.1.2. Grupa, koja je brojala 84-88 zatvorenika, dovedena je 27.05.1992. godine u logor i smeštena u hangar. Sat ili dva po ubacivanju ove grupe zatočenika u hangar, počeli su da izvode i prebijaju jednog po jednog. Od prve tuče mnogi nisu mogli da ustanu, neki su mokrili krv, a telo ubijenog GOJKA MILjANIĆA, koje je bilo tri dana u hangaru, na svojim rukama je držao njegov sin SAVO. Ovo izvođenje i prebijanje se nastavilo i dalje.
Svedok je tri puta posebno prebijan. Jednom ga je izveo "ZENGA", naredio mu da stane, podigne ruke i da šake stavi iza glave i da raširi noge što više može. Onda ga je tukao daskom dugačkom oko 1 m, širokom oko 20 cm, kundakom, nogama i rukama po leđima, slabinama, grudima, mišićima nogu i ruku. Udarao ga je najužim delom daske po celom telu, a čizmama po polnim organima. Kada ga je oborio na zemlju, gazio ga je i udarao. Prebijanje je trajalo oko jedan sat i za to vreme mu je polomio 6 rebara sa leve strane. Kada se zadovoljio, vratio ga je u hangar. Drugi put ga je izveo tokom dana i pitao ga je da li je Srbin. Pošto je svedok je ćutao, on ga ju tukao. Postavljao mu je i druga pitanja, ali je svedok, bez obzira na to kako bi odgovorio, i dalje tučen..
Dokaz. svedok 260/94.
1
|